Intervju: Mihael Knežević – novi ljubazni osmijeh (uskoro opet) u Međimurju
U nekoliko sam navrata već posvetio pažnju mladim konobarima i kuharima koji su prepoznali ljepote ugostiteljskog posla, bilo kolumnom bilo intervjuem.
I ovaj doček Nove godine proveo sam radno, rame uz rame s još jednom nadom konobarskog svijeta – Mihaelom Kneževićem iz Osijeka, učenikom 2. razreda Ugostiteljske škole.
Mihael, reci nam prvo ukratko nešto o sebi, predstavi se čitateljima portala Međimurje info!
Nema se što posebno reći, nisam delinkventna faca da imam dosje (smijeh!). Imam 16 godina, pohađam Ugostiteljsko turističku školu u Osijeku. Imam tri sestre i jednoga brata, hobi barem za sada još nikakav nemam jer sve volim raditi i svugdje gurati nos (smijeh!).
Mnoge ugostiteljske škole upisale su učenike usmjerenja konobar toliko malo da ih se da nabrojati na prste jedne ruke. Zašto si ti odabrao to zanimanje?
Valjda je točnije rečeno da je zanimanje konobar odabralo mene (smijeh!) Ja sam odabrao zanimanje konobar zato što mi se to svidjelo od malena, a i brat mi je to zanimanje upisao pa mi je i on bio takoreći neki uzor.
Upisao si za konobara u vrijeme kad je pandemija počela i kafići i restorani su odredbama stožera zatvoreni. Nije te bilo strah za budućnost, zaposlenje?
Nije me bilo strah za budućnost zato što sam znao da će za pravog konobara uvijek biti posla i imat će gdje raditi, a sebi sam rekao odnosno postavio cilj da ću i ja biti pravi konobar.
Sad kad smo radili zajedno mnogi gosti pohvalili su tvoju ljubaznost i srdačnost. Uspješna gluma ili istinska ljubav prema tom poslu?
To je istinska ljubav prema tome poslu i volim ga stvarno raditi i sviđa mi se što imam komunikaciju s gostima i drugim ljudima.
Odlučio si se za radni doček Nove godine dok su mnogi tvoji vršnjaci 2022. godinu dočekali na nekom partyju. Zašto?
Zato što moram stvarati radne navike, a i u budućnosti konobari mogu zaboraviti na blagdane zato što ćemo mi tada raditi dok drugi uživaju ( to je barem moje neko mišljenje).
Koji je tvoj savjet onima koji su upisali za konobara no ne pokazuju baš interes niti ljubav prema tom poslu?
Moj iskreni savjet im je da promjene što prije zanimanje zato što ne mogu raditi taj posao ako ga ne vole.
Znam da si htio isprobati razne pozicije; rad u kafiću kod bazena, u pubu, restoranu… Dakle, što više preferiraš, kafić ili restoran?
Više preferiram restoran, nekako mi je draže jer mislim da se u restoranu postiže puno veća interakcija s gostom, a to je ono što volim.
Prerano da te upitam o planovima za budućnost, možda vlastiti kafić ili restoran?
Pa definitivno bi htio imati svoj restoran, razmišljao sam o toj ideji no još je možda prerano govoriti o tome iako već sad u glavi vjerojatno postoji taj podsvjesni cilj.
Imaš li kakvu zamjerku/kritiku prema današnjim ugostiteljima?
Uvijek se ima kritika, ali to su većinom ipak samo sitnice.
A profesori, daju li dovoljno znanja i poticaja učenicima?
Profesori apsolutno daju dosta znanja i poticaja, a tu je i praksa gdje stalno idem raditi pa me i oni potiču i upoznaju s novim detaljima, vidicima jer ugostiteljstvo je nešto što se konstantno širi, mijenja i razvija.
Kako bi ti svojim riječima definirao zanimanje konobar?
Ne bih rekao definicija, ali moj pogled na zanimanje konobar je takav da je to zanimanje u kojemu se može uživati dok se radi i zabavno je gdje god da se ide, imaš komunikaciju s ljudima i ostalim radnicima. Po meni najbolje zanimanje ako voliš raditi.
Eto dragi čitatelji, iako je tek je drugi razred iz pouzdanih izvora znam da će ovo ljeto provesti radno u Međimurju pa možda naletite na njega – prepoznat ćete ga po ljubaznom iskrenom osmijehu!
*********************************INTERMEZZO**********************************
