Ipak je ojro konobarima mio, bez obzira koje vjere bio
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok
Malo me muči što trenutno nemam svoj omiljeni kafić! Bila je to kavana, ali su je zatvorili! Zatim sam po ljeti volio Coolturnjak, a zimi Millenium, čisto zbog oaze za nas nepušače. No onda je i Millenium bio zatvoren, navodno zbog renoviranja, no nakon opetovano odlaganog otvaranja ništa nije renovirano, nikog ni od starog osoblja pa čovjeku neki drugi razlozi za zatvaranje padnu na pamet, a ne renoviranje.
Coolturnjak je ispao uz nekoliko popravnih s liste u vrijeme Porcijunkulova. Em više nikako nisam mogao progutati da mi konobar stalno servira čašu s vodom uz kavu držeći je prstima za rub čaše koji treba onda ići u moja usta em flegma objašnjenje za poskupljenje s 12 na 15 kn „Je, malo smo digli cijene!“ Maaaalo?
Sad se ponovo otvorila kavana, tamo je prešao i moj omiljeni konobar iz Milleniuma, ali nikako da se vrati onaj stari štimung kavane.
Što je je, duša svakog lokala je osoblje. Ako ste negdje stalni gost, želite to i osjetiti, a taj osjećaj vam može dati samo kvalitetno osoblje koje zna što kojem gostu treba.
Sad naizmjence hodam malo u kavanu, malo u Dallas. Konobar je mlad, ljubazno primi narudžbu i posluži, ali nikako osjetiti da ste dobrodošli, da je konobaru drago što vas vidi, da ćete ubrzo dobiti svoj omiljeni napitak koji više ne morate ni naručivati.
Ah, gdje su ona zlatna vremena kad si došao u omiljeni kafić i osjetio se kao doma (mislim u pozitivnim smislu), gdje te konobar dočekao nasmijano i eventualno samo provjerio jel’ standardna narudžba ili ste danas ipak možda raspoloženi za nešto drugo?
Možda sam gunđalo, možda postajem stari prdonja, ali samo se želim opet osjećati ugodno kad dođem na svoj irish. I da mi ne bude neugodno ako zaboravim kune da platim irish, a to mi se desilo neki dan! Stvar je u tome što gotovinu uvijek položim u bankomat, ostavim si novce samo za irish. No neki dan nisam imao dovoljno kuna (upravo iz razloga neplaniranog saznanja o poskupljenju, mada si uvijek ostavim kune za irish plus dvije tri kune za napojnicu osoblju. No taj put mi je falila 1 kn da podmirim račun za irish, da o napojnici i ne govorim. Sva sreća u čitavoj toj meni nelagodnoj situaciji je da u posebnom pretincu u novčaniku uvijek imam i nešto eura pa me 1€ izvukao iz ove nelagode. Htio mi je konobar vratiti razliku, ali sam odbio i ostavio mu razliku za napojnicu. Čisto da sebe riješim nelagode.
Jer nekad bi mi konobar gdje sam stalni gost rekao da nema veze za tu jednu kunu, jer ionako svaki put ostavim napojnicu od 2-3 kune na račun od 12 kn što nije loš omjer. No, i ovo će izgleda biti samo neka prošla vremena kojih ćemo se sa sjetom sjećati!
*********************************INTERMEZZO**********************************
