Premijer je pogriješio, gadno, i moralno i politički!

Plenković nikad nije toliko krivo procijenio jedan simbolički važan događaj: na domjenak uoči Dana pobjede, što ga je predsjednik Republike priredio za ratne zapovjednike, uistinu nisu došli ni ministar obrane ni ministar policije ni ministar branitelja zbog Plenkovićeve zabrane, a analizu zašto je to glupa pogreška koja će Plenkoviću ostati vječna stigma odlično je napisao Telegramov Ivan Violić. Analizu prenosimo u cjelosti:

Gospodin Plenković, ohrabren vrlo dobrim rezultatima HDZ-a u svim istraživanjima javnog mišljenja i očiglednim viškom hubrisa, vjerojatno je pomislio kako je čak i proslava Oluje dobar povod da još jednom pokaže koliko prezire Zorana Milanovića (prezir je, naravno, uzajaman). No, u ovom je slučaju premijer gadno pogriješio.

Dakle, na domjenak uoči Dana pobjede, što ga je predsjednik Republike priredio za ratne zapovjednike, uistinu nisu došli ni ministar obrane ni ministar policije ni ministar branitelja.

Budući da su ministri tri resora zadužena za pripadnike hrvatskih oružanih snaga odlučili bojkotirati ratne zapovjednike HV-a, riječ je o prvorazrednom skandalu. I to na dan obilježavanja Oluje. Prije samo godinu dana, nitko ne bi pomislio da je takvo što moguće.

Netipično glupa pogreška

U krajnjoj liniji, ni Vlada u kojoj bi SDSS imao mjesto premijera (ovo je naravno, nemoguće, ali govorimo hipotetično), ne bi se usudila ignorirati proslavu Dana pobjede priređenu za generale i druge zapovjednike, koji su Hrvatsku doveli do pobjede.

Kako se, dakle, Hrvatskoj dogodila ova neobična moralno politička katastrofa, koju nikad nitko neće moći opravdati? Riječ je, nažalost, o netipično glupoj političkoj pogrešci premijera Plenkovića. Andrej Plenković inteligentan je čovjek i vješt političar. U više od šest godina na vlasti, Plenković nikad nije toliko krivo procijenio jedan simbolički važan događaj.

Ignoriranje Hrvatske vojske

Gospodin Plenković, ohrabren vrlo dobrim rezultatima HDZ-a u svim istraživanjima javnog mišljenja i očiglednim viškom hubrisa, vjerojatno je pomislio kako je čak i proslava Oluje dobar povod da još jednom pokaže koliko prezire Zorana Milanovića (prezir je, naravno, uzajaman). No, u ovom je slučaju premijer gadno pogriješio.

Zabraniti resornim ministrima da dođu na jedan od simbolički ključnih događaja tijekom proslave Dana pobjede, može se prevesti sljedećim riječima; Andrej Plenković i njegovi ministri ignoriraju Hrvatsku vojsku i Ministarstvo unutarnjih poslova. Ili, još malo gore, Andrej Plenković i njegovi ministri preziru ratne zapovjednike hrvatskih oružanih snaga.

Trajni simbol izdaje

Od ove se stigme Andrej Plenković nikad neće oprati. Jednom, kad Plenković padne, on će u očima vrlo mnogo ljudi emotivno vezanih uz Domovinski rat, zaista postati trajni simbol izdaje (što u stvarnosti nije točno), baš kao što je Ivo Sanader stalni simbol političkog kriminala. I tu nema povratka.

Ovdje se postavljaju dva važna pitanja na koja je, opet nažalost, relativno lako pronaći odgovor. Prvo pitanje glasi; Zašto je premijer svojim ministrima zabranio dolazak na predsjednikov kninski domjenak za ratne zapovjednike?

Disfunkcionalna državna vlast

Zato što njegova mržnja prema Milanoviću postaje snažnija od Plenkovićeve sposobnosti da donosi racionalne političke odluke, Isto, definitivno, vrijedi i za Milanovićevu mržnju prema Plenkoviću što znači da se Hrvatska nalazi u dosta neugodnoj situaciji disfunkcionalnosti državne vlasti kad je riječ o pojedinim, što simboličkim, što operativnim važnim situacijama.

Drugo je pitanje samo naizgled složenije: zašto su, pobogu, ministri obrane, branitelja i unutarnjih poslova odbili doći na primanje kojem su, definitivno, po službenoj dužnosti morali nazočiti? Kad je riječ o ministru obrane, on je čovjek toliko potkapacitiran za ozbiljnu politiku, da ni jedna njegova čudna odluka zapravo ne treba čuditi.

Medved može opravdati bojkot

Osim toga, gospodin Banožić uopće ne postoji kao samostalni politički entitet. Njegova je sudbina upravo tisuću posto vezana uz Andreja Plenkovića. Stoga će Banožić uvijek, bezuvjetno i bez pitanja, podržati sve što Plenković predloži, traži ili sugerira.

Tomo Medved sasvim je drukčiji primjer. General Medved čovjek je briljantne ratne biografije. Medved, jedini od trojice ministara u bojkotu, može opravdati svoj bojkot jer je u ratu dao sve što je mogao, i više od toga, i nitko mu nema pravo prigovoriti ni riječ. Osim što general Medved vjerojatno samome sebi prigovara što u četvrtak navečer nije bio na domjenku u Kninu.

Neshvatljiv Božinovićev potez

Najbizarniji je, ipak, slučaj ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Gospodin Božinović profesionalni je državni službenik koji vrlo dobro razumije politiku, koji nije i ne može biti ovisan o Plenkoviću (jer zna da postoji politički život poslije Plenkovića, kao što je postojao politički život prije Plenkovića), i koji savršeno dobro shvaća da je u četvrtak morao biti na Milanovićevom domjenku za ratne zapovjednike.

Potpuno je nejasno zašto je Božinović popustio Plenkovićevom pritisku i tako duboko kompromitirao položaj i dužnosti ministra unutarnjih poslova. Zaista je šteta što su Andrej Plenković i njegovi ministri upropastili ovogodišnju proslavu Oluje.

*********************************INTERMEZZO**********************************