Intervju: Kad su Virtuozi pravi međimurski maheri

Ponekad je i dobro što logaritmi društvenih mreža prate što najviše pratite na internetu pa vam ponude i nešto što bi vam zaista moglo biti interesantno. Meni je tako ponuđena snimka nastupa petorice teenagera uz objašnjenje da se radu o nastupu grupe osnovnoškolaca i srednjoškolaca s autorskom pjesmom. Kako sam pobornik poticanja kreativnosti kod mladih jedini logičan korak je bio napraviti intervju  s tom grupom. Upoznao sam Virtuoze, a dozvolite da ih sad predstavim i vama.

Otkud i zašto ime Virtuozi? – svi upiru pogled u Fabiana, očito je njegov prijedlog pa  spremno objašnjava:

Pa virtuoz znači kad si pravi majstor, rekli bi Međimurci da si maher, a kako mi želimo biti pravi maheri predložio sam da se nazovemo Virtuozi što su dečki prihvatili.

Dobro, a tko je osnovao Virtuoze?

Noa: Počeli smo Fabian i ja. Znali smo što želimo samo smo morali još otkriti i kako to realizirati. Naime, svi se vrte oko tambure i zaista ima mnogo tamburaških sastava, a mi smo htjeli nešto pravo tradicionalno međimursko, nešto što polako kao da izumire. Htjeli smo cimbule, violine, bajs i gitaru. E sad, trebalo je pronaći nekoga tko razmišlja kao i nas dvojica.  Odmah su nam pali na pamet Ivan i Fran no problem je bio što su oni već bili u drugom bendu. Ipak, odlučili smo ih pitati i pristali su, na našu sreću, a onda je pristao i Leo da nam se pridruži.

Video u kojem sam vidio vaš nastup s autorskom pjesmom, gdje je bio taj nastup i tko je autor te pjesme “Ljubav jedina”?

Bio je to nastup za Dan žena u Osnovnoj školi Sveti Martin na Muri za koji nas je predložio Dominik Padarić, predsjednik Hrvatske kulturno umjetničke udruge Sveti Martin koje smo mi članovi. Tekst je napisao Fabian, a uglazbiti nam je pomogao  Ivanov brat Josip koji nam posuđuje i instrumente, cimbalu i violinu. Zapravo nam je on puno pomogao kod osnivanja benda.

Fabian, ti si napisao tekst samo za ovu pjesmu ili si inače sklon pisanju tekstova?

Pa je, ja sam tekstopisac. Sad radim na još par pjesama pa ćemo ih onda zajednički uglazbiti.

Znači, iz hrvatskog jezika u školi imaš sigurno odličan?

(Opći smijeh!) Pa sveukupno ne baš, nije tako, ali u ovom djelu kreativnosti, zadaćnice, sastavci, tu je odlična ocjena.

Koji vam je inače repertoar, što izvodite?

Svakako međimursku glazbu, zato smo i htjeli bend s baš pravim, tradicijskim instrumentima. Ovisno o prilici bez problema izvodimo zabavnu glazbu, našu narodnu glazbu…

Cajke?

Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

Odakle sklonost glazbi; obiteljsko nasljeđe ili vlastiti odabir?

Uglavnom nismo iz glazbenih obitelji. Noa je pohađao Umjetničku školu Miroslav Magdalenić u Čakovcu, Ivan pohađa Glazbenu školu u Varaždinu. Svi mi sviramo ili možemo svirati još neki instrument, recimo harmoniku, Leo uz cimbale svira i bugariju…sve to uz vlastiti odabir i interes.

Članovi ste HKUU Sveti Martin, članovi ste benda (pojedini i dva benda), tu je i škola! Kako to sve uspijevate? Evo nama je trebalo skoro dva tjedna da se svi uskladimo i nađemo!

Zapravo je sve podložno školi i glazbi, a sve drugo sa strane se ubacuje u pukotine u rasporedu ako se pojave! Dio nas je prijepodne u školi, dio poslije podne. Zato su probe za jedan bend subotom prijepodne, za drugi bend subotom i nedjeljom poslije podne.

Imate li onda uopće (još) kakav hobi uz sve ovo?

Je, školu! – dobacuju uz gromoglasan smijeh.  Škola nam je hobi (smijeh ne prestaje)!

Meni su hobi motori! – ubacuje Noa.

I meni! – pridružuje se Fran pa je odmah ustanovljeno kako postoji mogućnost i za osnivanje motociklističke udruge.

Dok je Franu hobi još i robotika, Ivan i Leo više su skloni tenisu i ribičiji. Ivanov najveći ulov je šaran od 6,5 kg. Leo voli još i workout, no onda odjednom svi u isti glas i dah: Ali uvijek na prvom mjestu glazba!

Imate li podršku ili punu podršku obitelji?

Haha, imamo punu podršku. Uvijek nas voze kud treba, evo dovezli su nas sad i ovdje na ovaj intervju. Možda nekad (istina rijetko) i nisu baš puni elana, htjeli bi iskoristiti svoje slobodno vrijeme možda nekako drugačije, ali baš nikad nije bilo upitno da nas odvezu na probu, nastup. Pa na nastupima se, na kraju krajeva, svaki roditelj ponosi svojim djetetom i to im je najbolja zahvala za njihovu podršku!

U školi, podrška učitelja i suškolaraca?

Pa naravno. Moraš baš biti bez nekih ambicija i cilja u životu da te ne bio veselio uspjeh kolege iz razreda. Na sreću, naši razredni kolege i učitelji su uz nas.

Jeste li pokušali nekad, recimo kad niste naučili gradivo ili napisali zadaću izvući se angažmanom u bendu?

Za ve ne! – k’o iz topa će Ivan. Smijeh, a onda objašnjavaju da su do sad samo jednom dobili ispričnicu od Dominika za dan prije nastupa kako bi čim bolje uvježbali.

Koja je svakom od vas želja u vezi Virtuoza?

Jednoglasan odgovor sve petorice  o što većem broju svirki  zaokružio je Fran:  Želim da jednog dana netko u razgovoru kaže da treba nekog za svirku, a odgovore mu “Čuo sam da su Virtuozi dobri!”

A evo što o našim međimurskim maherima, Virtuozima, kaže Dominik Padarić:

“Netko tko je u poziciji kao ja, predsjednik Hrvatske kulturno umjetničke udruge Sveti Martin, zaista jest imperativ da bude ponosan na takvu mladu, talentiranu i nadasve ambicioznu ekipu. Nažalost, generalno gledano, bilježimo pad njihovih vršnjaka koji jesu zainteresirani uključiti se u rad kulturno umjetničkih udruga, a ovi mladi dečki mogu biti samo vrsni primjer, poziv i poticaj drugima da je vrijedno biti dio takvog nečeg, vrijedno čuvati kulturnu i etno baštinu kraja – no isto tako, upravo kroz ovakve udruge, barem malo, mijenjati okruženje u neki bolji i ljepši svijet, za generacije koje će doći! Dajem veliki vjetar u leđa dečkima i ostalim članicama i članovima HKUU Sveti Martin na svemu što rade! Lijepo je biti dio te obitelji i cijele priče!”

Dečki uskoro imaju jedan nastup iznenađenja, ali možemo vam otkriti da će imati i angažman na vuzmenki u Žabniku pa slobodno dođite, poslušajte, saslušajte i odslušajte ih i dajte im poticaja da budu Virtuozi!

*********************************INTERMEZZO**********************************