Kristian Novak oduševio svojim tekstom podrške, zaista vrijedi pročitati
Kristian Novak, hrvatski književnik i jezikoslovac te profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci, dvostruki dobitnik nagrade Tportala za roman godine, književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski te Nagrade Fran Galović, autor bestsellera Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši bio je član ovogodišnjeg žirija za državni LiDraNo. Tim povodom, Novak je putem svog Facebook profila poslao poruku svoj djeci koja su se natjecala, no koja nisu prošla dalje. Mnogi su u njegovoj poruci pronašli dobru pouku i za odrasle.
“Prvo, sretan sam s heterogenošću koju sam čitao ovih dana. Ima slam poezije, hip-hop versa, ali i tradicionalnijeg stihovanja (epski deseterac, majke mi!), pa kompletnih zaokruženih priča, dobrih prvih poglavlja nekih budućih romana, lirske proze, dramskih fragmenata, nekoliko divnih hibridnih eksperimenata. Sve to u jezičnom ruhu koje se ne boji transgresije. Standard, dijalekti, sociolekti izlaze iz svojih zadanih funkcija, popunjavaju nove niše”, započeo je.
“Čitajući stječem dojam da mi je njihovo iskustvo bliže nego ikada, ali i da imaju silnu čežnju za empatijom i shvaćanjem nekih naoko dalekih sudbina. U razdoblju od Velikog praska do daleke budućnosti smjenjuju se protagonisti sve od virusa preko smrdljivog martina koji govori češki, dječaka koji liže sladoled na ulicama Hirošime, dječaka iz Harkiva koji čita priču o njemu, male migrantice što čeka na ulazak u našu zemlju, genijalnih znanstvenica, do svemira samog”, dodao je.
“Da se razumijemo, ima tu treša, banalnosti, većviđenosti, manirizma koji pokušava prikriti prazninu, ali onda i (ponekad u istom pasusu) trenutaka čiste genijalnosti, kada mi u glavi bude: Ja ovo dijete nemam čemu naučiti. To je gotova spisateljica, to je gotov pjesnik. Scene nikad viđene, neki novi arhetipovi, znam kad znam, kao i što znam da je to tautologija, a ono prije oksimoron”, piše dalje.
A onda se posebno obratio djeci koja nisu prošla ove godine i poslao im važnu poruku.
“Dakle, vi što niste prošli. Dvije su stvari sigurne: prva je da među selektiranim tekstovima sigurno nema onih koji su nezasluženo tamo. Druga je da među onima koji nisu selektirani ima sjajnih, 100 %. Ali džaba to, jer kako se postaviti kad su nam upravo rekli da ipak nismo dovoljno dobri? Možemo uvijek reći ‘zaboli me’ i velika je sreća imati takvu autonomiju i samopouzdanje”, poručio je pa dodao da je svjestan da je teško doći do takvog stava.
Zato je dao nekoliko savjeta.
“Prvo, možda ovo i nije neuspjeh. To je privilegija nas autorica i autora, uvijek možemo reći: da, dobro, ne vole me, jer ću vjerojatno biti shvaćen/a tek za 100 godina. Bam. Gonite se, debili. Lidrano-Žmidrano. Ili možemo drukčije razmišljati o tome. Jest, neuspjeh je, kiksali smo. Da smo napisali najbolji tekst na svijetu, prošao bi, a nije. Pa što onda? Kiksali smo i kiksat ćemo opet, onako kako samo mi to znamo. Kiksajte svim srcem i dokraja, draga djeco. I to redovito, nije dovoljno kiksati samo jednom, ne ne. Pazite da budu neki pravilni razmaci. Kiksajte sve bolje, kiksajte drukčije, kiksajte monumentalno, kiksajte jer imate petlje. Upravo to se može pokazati ključnim za uspjeh, ako vam je do njega stalo”, rekao je u poruci.
“Naposljetku, zašto se obraćam upravo onima koji nisu prošli? Jer, ako ikome išta znači, ja sam jedan od vas. Nikad. Nisam. Prošao. Na Lidrano. Ni lokalna razina. Što mislite, odakle mi nadimak, Kix? Pa što onda? Živ sam. Pišem. Dakle, otrest prašinu, udahnut duboko i idemo dalje. Kiksati? Da! Odustati? Nema šanse”, zaključio je.
Njegova objava oduševila je mnoge.
“Od srca Vam hvala na ovim divnim riječima! Sutra ću ih pročitati naglas svojim učenicima koji su ‘kiksali’ na međuopćinskoj razini (no za mene su već i tada bili pobjednici)”, “Kako je ovo dobro napisano. Treba samo po potrebi brisati Lidrano i ubacit koju god drugu izazovnu životnu situaciju”, “Koliko važan tekst”, pisali su mu kolege spisatelji i profesori u komentarima.
*********************************INTERMEZZO**********************************
