Turizam na poljski način

Ova istinita anegdota ne odnosi se na turizam s poljskim zahodom već na jednog turistu iz države Poljske koji me nasmijao do suza.

Opće je poznato da konobari već znaju koji turista je iz koje države već po ponašanju i običajima, a i po ostavljanju tringelda odnosno bakše odnosno manče ilitiga napojnice.

Recimo šteta što nam Amerikanci nisu bliže, oni znaju koliko napojnice je pristojno ostaviti mada su malo prenaporni u nekom prisilnom zbližavanju i odnosu kao da se poznajemo 101 godinu. Slovenci su nam blizu, ali su škrti i uvijek misle da je slovensko more sve do Dubrovnika.

Nijemci i Austrijanci su uglavnom korektni gosti no kad izađu iz svoje države vrlo često to kao da si bijesnog psa pustio s lanca, otpuste sve kočnice i norme ponašanja i iako doma moralisti vani bi se pod utjecajem alkohola vrlo rado pustili i u swingerske vode.

Englezi su kao da je grof Drakula iz Engleske, a ne iz Rumunjske. Po danu, trijezni, fini, ugodni, korektni s napojnicom, ali čim se smrači osim alkohola vole piti i krv pod utjecajem prije spomenutog alkohola.

Za Talijana je gotovo pravilo da će vas upitati govorite li engleski iako ga oni same ne govore i ono što ih čini gorim od Slovenaca je da, osim što ne ostavljaju napojnicu, što su južnije to stol izgleda tužnije.

Ima tu naravno gostiju i iz drugih država s drugim karakteristikama no kako je naš najnoviji izvor gostiju Poljska (valjda je to neka nova vrsta elitnog turizma uz poznati katolički export-import) hajde da upoznamo i njih. Dakle, turist Poljak će pokušati da isiše sve što misli (napominjem: misli) da je platio. Neće se prepustiti kriminalu, ali male prijevare da dobije što više za što manje već su na višim stupnjevima razvoja. Omiljeno im je recimo da jedna familija uzme ALL INCLUSIVE aranžman, a onda si nekoliko familija toči piće s tom jednom AI narukvicom.

Prije par dana dođe jedan do mene, razgledavao je sve živo u paketu s mrtvom prirodom dobrih dvadesetak minuta da bi se odlučio da kupi mineralnu vodu u PET ambalaži i pivo u staklenci (povratna boca). Na moj upit hoće li pivo nositi kod bazena odgovara potvrdno pa mu napominjem da je onda mora pretočiti u jednokratnu čašu jer se staklo ne smije nositi kod bazena.

Može! – odgovara on, ali traži da mu vratim povratnu naknadu za ambalažu. Blenuo sam u njega, a zatim shvatio da želi onih 7 centi koliko se dobiva kao povratna naknada. U prvoj sekundi sam mu htio dati 7 centi samo da ga se riješim jer mi se već stvarao red ali sam i odmah shvatio da bi za pola sata pola gostiju tražilo povratnu naknadu za boce koje su zapravo povratna ambalaža. Uz najslađi osmijeh sam mu objasnio da je razlika između povratne ambalaže i povratne naknade za PET ambalažu, limenke i nepovratnu staklenu ambalažu. Nije shvatio ništa jer kao i većina Poljaka ne govori strane jezike nego je poslao sina da njemu objasnim. Inače imam dojam da Poljaci vode sobom djecu na odmor izvan Poljske samo zato da im budu prevodioci jer djeca eto znaju engleski jezik, roditelji ne.

Ipak gost je gost i treba poštovati njegove potrebe, a bome i svoje vlastito službeno radno vrijeme! I nikako, napominjem nikako da vam nije palo da generalizirate goste po porijeklu (i putovnici)!

Uživajte u ljetu!

*********************************INTERMEZZO**********************************