Pogled na prvi piš

Muškarci u mojim godinama vrlo često imaju problem s prostatom, među tim muškarcima sam i ja. Nije to meni nikakva zabranjena tema niti prvi put to javno izjavljujem. Danas pak sam zahvalan svojoj prostati što imam problema s njom odnosno čestim mokrenjem no krenimo nekim logičnim redoslijedom.

Dakle, mlađa kći se danas vraća kući u Čakovec i pronašla je Bla bla prijevoz iz grada Paga do Zagreba. Naravno, ja sam je jutros vozio u Pag, polazak iz Paga dogovoren u 9,00 sati. Ona me probudila u 8,00 sati, prvo naravno odlazak na pišanje pa onda jutarnja kava. Krećemo za Pag u 8,30 no prije polaska naravno pišanje. Do Paga imamo pola sata vožnje i na dogovoreno mjesto stižemo točno u 9,00. Meni se već, naravno, opet piša. Danas je očito prostata odlučila provocirati maksimalno.

Krcato parkiralište no ipak brzo pronalazimo njen prijevoz, ja odlučujem otići u sam grad na svoj irish cappuccino koji sad nisam pio već par dana, a i naravno, da olakšam mjehur. Pritisak se počeo opasno pojačavati.
 

 
Mogao bih skrenuti prije u uličicu koja vodi na trg gdje ima nekoliko kafića no ja baš zapeo da odem u neki kafić uz more. Neće valjda meni prostata određivati gdje ću ja ići pišat (iako ruku na srce, često čini baš to)! Konačno dolazim do obale, mjehur već opasno prijeti izlijevanjem no još se stoički držim. Zapažam blizu jednu ugostiteljsku terasu, ali k’o za inat još ne rade. Tko je vidio na moru ujutro u 9,10 sati još ne otvoriti ugostiteljski objekt??? Tako je bilo i sa sljedećim i sljedećim, a onda ugledam terasu na kojoj već sjede gosti i pijuckaju kavu. Plima u mjehuru je već bila na vrhuncu i opasno prijetila probijanjem brane. Na sreću, odmah točno nasuprot ulaza ugledam WC, i to muški. Upravo u tom trenutku iz kafića izlazi vlasnik kafića. Iako je prijetila opasnost od poplave kulturno pokažem na WC i upitam vlasnika: “Smijem li?”

On je počeo kimati glavom, a zatim se u desetini sekunde obojica nasmijemo. Zajedno smo išli u školu, u isti razred i bili susjedi!

Pokazao sam mu još jednom na WC i promrmljao: “Razgovarat ćemo kad izađem, moram…”
Nisam dovršio rečenicu jer se oglasio alarm najvišeg stupnja. Iako sam nizak i debeo u tom trenutku sam napravio dva duuuuuuga koraka, toliko duga da bi mi i dvometraši zavidjeli! Ono olakšanje koje sam doživio mogu razumjeti samo muškarci koji imaju probleme s prostatom i navodno trudnice.

Kad se konačno jezero, ma koje jezero, kad se konačno ocean ispraznio, sjeli smo da porazgovaramo. Vlasnik, vlasnica i ja. Supruzi se učinilo da me odnekud pozna pa smo joj se smijehom objasnili da me zaista i pozna. Zapravo, suprugu, Vesnu Gaši, mnogi Međimurci znaju iz RK Međimurka gdje ima prodavaonicu. Sjeli smo i porazgovarali, popili piće, nasmijali se…

Eto, da nije prostata zezala, ne bih ja uletio u kafić svog školskog kolege. Ako ste u Pagu, navratite u Waffles Cafe, odmah do Starog mosta. Uostalom, kugla sladoleda je samo 2 € kad već svi pišu cijelo ljeto o cijeni sladoleda!

PS: Naslov je dala vedra gošća koja nas je i fotkala! Hvala!

 

*********************************INTERMEZZO**********************************