Kad Štefek zaboravi ugasiti svjetla na autu ispred ljubavničine kuće…

Jutros u 3:00 dobijem poziv od svog muža, Štefeka, sav je bio u panici. Naravno, prvo što pomislim je da je nešto ozbiljno – možda je zaboravio kako se zove naš pas ili gdje stoji mlijeko u frižideru. Ali ne, zaboravio je ugasiti svjetla na autu, pa mu se ispraznio akumulator… kod ‘kolege’!

Kaže mi da hitno trebam doći autom i pomoći mu upaliti auto preko kablova. Naravno, prvo sam se zapitala zašto bi moj muž, u 3 ujutro, bio parkiran ispred ‘koleginog’ stana s upaljenim svjetlima. Da nije možda išao na noćno predavanje o kablovima za akumulator?

Kad sam stigla, sav blijed i s osmijehom, rekao mi je da je došao u posjetu ‘kolegi’ jer su razgovarali o ‘poslu’. Aha, razgovarali su toliko žustro da je zaboravio na svjetla, na auto i… na zdrav razum!

Pitam ga što mu nije ‘kolega’ pomogao ali naravno, i u ovoj situaciji moj muž pokazuje svoj neizostavni šarm. Kad sam ga pitala zašto je uopće tamo, on me pogleda, nasmiješi se i kaže: “Znaš, draga, baš sam bio u prolazu i sjetio se da bi ovom starom akumulatoru dobro došlo malo tvoje energije.”

Sljedeći put, dragi, kad odlučiš razgovarati o ‘poslu’, pazi barem na akumulator ili još bolje – na priču koju ćeš mi ispričati kad nazoveš u 3 ujutro!”

Pa, ako ništa drugo, bar znam da u njegovom srcu (i autu) uvijek ima mjesta za mene… i moje kablove makar morala doći u 3 ujutro s kablovima k njemu direktno od Jožeka!

*********************************INTERMEZZO**********************************