Konobarski hit: Ljubav na štandu, usluga na pladnju

U malom mjestu, gdje sunce prži asfalt i turisti se šetaju u ljetnoj bezbrižnosti, nalazio se kafić “Althea”. Taj kafić je bio poznat po svojoj opuštenoj atmosferi, ali i po konobaru Marku, momku koji je svima uljepšavao dan svojim šalama i uvijek širokim osmijehom. Marko je bio mladić s izuzetnom komunikacijom, no toga dana, ta komunikacija dobila je potpuno novu dimenziju – Marko se zaljubio.

Djevojka koja mu je ukrala srce bila je nova prodavačica sladoleda na štandu nasuprot kafića. Zvala se Ana i svaki put kad bi Marko pogledao prema njoj srce bi mu istovremeno poskočilo i preskočilo. Njena plava kosa i osmijeh širili su u njemu topli osjećaj zbog kojeg je čitavog dana hodao kao po oblacima. Iako je srce titralo od uzbuđenja, mozak mu je bio u nekoj vrsti ljubavnog magneta koji je povlačio sve riječi prema njoj, pa su i rečenice koje je izgovarao gostima poprimale čudne, dvosmislene tonove.

Prvo je došao par iz Zagreba, sjeli su na terasu i naručili piće. Marko im je prilazio s osmijehom, no misli su mu bile na Aninom štandu. “Što ćemo danas, ljubavi?” upita ih veselo.

Gospođa se nasmije, pogleda muža i namigne: “Pa, ja bih nešto slatko, a ti, dragi?”

“Ja sam za nešto… konkretno, možda nešto što će nas malo rashladiti,” odgovori muž sa smiješkom, hvatajući Markov ton.

Marko, ne skidajući osmijeh s lica, brzo ubaci: “Pa, ja vam preporučam nešto što će vas stvarno osvježiti i ostaviti bez daha. Možda… nešto što će vas razmaziti.”

Par prasne u smijeh, a gospođa kroz smijeh doda: “Sviđa nam se kako razmišljaš, mladiću. Donesi nam to tvoje čudo!”

Marko klimne, još uvijek s mislima na Ani, i ode po piće. Dok je nosio koktele do stola, primijeti da Ana lagano maše prema njemu. Zbunjen, pomisli kako bi bilo sjajno da ju zove na večeru, pa kad je donio piće, veselo kaže: “Evo, ljubavi, ovo je nešto posebno za vas! A kako vam zvuči večera pod zvijezdama?”

Gospođa se ozari: “Jao, kad nam je zadnji put netko tako nešto ponudio, dragi?”

Muž, prateći šalu, doda: “Ma, rekao bih, predugo. Ovaj momak zna kako osvojiti goste!”

Marko zbunjeno kimne, još uvijek u oblacima, i ode dalje po narudžbu za sljedeći stol.

Tamo su sjedili mladi momak i djevojka. Naručili su dva mojita. Dok im je Marko donosio pića, mislio je o tome kako bi volio s Anom šetati po plaži, pa im u šali reče: “Mojito, za dvoje… savršeno za vruću noć punu uzbuđenja, zar ne?”

Momak se nasmije i uzvrati: “Pa, to i planiramo! Ali, hvala ti na ideji, konobar, možda i ubacimo nešto novo!”

Djevojka ga pogleda koketno i namigne: “Ako si ti slobodan večeras, pridruži nam se!”

Marko, crven kao rak, samo se nasmiješi i brzo povuče natrag u kafić, shvativši da je opet nešto izvalio.

Sljedeći stol bio je zauzet dvjema damama u najboljim godinama, koje su svako ljeto dolazile na more i smatrale se lokalnim zavodnicama. Kad je Marko prišao njihovom stolu, Ana je pogledala u njega i u tom trenutku njegova koncentracija potpuno je nestala.

„Dame, što vam danas mogu ponuditi da vas zadovolji?“ izleti mu, misleći pritom na piće. Damama se oči zasjaše, pa jedna od njih, Vesna, koketno reče: „Marko, dečko, znaš da tebi vjerujem u sve što ponudiš. Ali, pazi, mora biti nešto posebno.“

Marko, ne shvaćajući što se događa, klimne glavom, pocrveni, i ode donijeti pića. Dok je točio vino, priđe mu kolega Nenad i namigne: „Stari, jel’ ti to dijeliš posebne ponude na sve strane? Nemaš pojma koliko su te te žene ozbiljno shvatile!“

Marko se samo nasmije i u tom trenutku ugleda Anu obasjanu suncem. Srce mu opet poskoči, i nesvjesno, sav zbunjen, odnese pića damama. Stavljajući čaše na stol, nasmiješi se i reče: „Evo ga, nadam se da će vas ovo osvježiti, a ako treba još nešto… samo vi recite.“

Vesna opet podigne čašu, pogleda ga s osmijehom i reče: „Ivane, znaš ti dobro što ženama treba…“ Obje dame prasnu u smijeh, a Marko, crven kao rak, brzo se udalji.

Kad je dvojici turista donio hladno pivo, rekao je: „Evo momci, da se rashladite prije nego što se još više zagrijete.”

Dan je prolazio, sunce je zalazilo, a Marko je i dalje letio na krilima ljubavi, bez da je shvatio kako njegove rečenice izluđuju goste na najbolji mogući način. Kada je došao trenutak da zatvori kafić, ugledao je Anu kako prilazi s osmijehom.

“Marko, danas su svi pričali o tebi! Kažu da si bio jako zabavan. Što se događa?” upita ga Ana veselo.

Marko, napokon se prizemljivši, prizna: “Znaš, Ana, cijeli dan sam bio malo… rastresen. Zapravo, mislio sam na tebe.”

Ana se nasmiješi i uzvrati: “Pa, onda sam sretna što si me mislio pozvati na večeru pod zvijezdama, kako sam čula od gostiju.”

Marko, crven u licu, samo se nasmiješi i odgovori: “Pa, zapravo… da, želio bih to. I… mislim da bi to bio savršen završetak dana.”

Ana prihvati njegovu ruku i reče: “Pa, počnimo onda.”

I tako se topla ljetna noć još više zagrijala!

*********************************INTERMEZZO**********************************