Zašto Kolinda i ona tamo neka iz Amerike lažu?

Sjećate se Kolindine izjave da Jugoslavija nije imala izbor jogurta ili one tamo neke što je otišla u Ameriku koja je istu glupost mljela?

E sad odmah na početku vi svi Jure-Bobani i ostali lažni profili što serete po Facebooku i prijetite nekim ponovnim spuštanjem magli (pa upalite maglenke, jednostavno!) prije nego me prozovete jugonostalgičarem i još nekim puno gorim nazivima pročitajte ovu kolumnu, naravno pod uvjetom da znate čitati!

Jasno i glasno: u Jugoslaviji je bio manji izbor trgovina, ali puno puno veći izbor među robom. Danas kad se u Hrvatskoj ne zna otvarati ništa drugo nego samo shopping centri i to s uvoznom robom pa je posljedica zatvaranje i propast domaćih tvornica nema zapravo izbora robe. Svi prodaju isto iz tamo nekog velikog skladišta, u boljem slučaju iz Njemačke, u gorem slučaju iz Kine.

Sjećate li se kad ste u Jugoslaviji mogli otići u bilo koji, recimo, Varteksov dućan, tražiti prsluk za odijelo boje trule višnje – i odmah ga naći? Ne samo trule višnje, nego i karirani, s uzorkom, ili možda u nijansi za koju niste ni znali da postoji. Jedna robna kuća je tada prsluk, taj modni dodatak kojeg radnička klasa vjerojatno nije često nosila, imala u većem izboru nego sve današnje trgovine  zajedno.

Tu tvrdnju temeljim na tome što već par dana u dva grada obilazim trgovine želeći prsluk za odijelo točno određene boje: boje trule višnje, a još da ima i neki uzorak po sebi bilo bi savršeno. No uzaludna potraga, puno trgovina, mali izbor, sve se svodi na plavu, sivu i crnu boju.

Kako je moguće da imamo više prodavaonica, a manje stvarnog izbora? Jer nije problem u nedostatku prsluka – problem je u nedostatku boja, u uzorcima, u mogućnosti da nađete nešto jedinstveno, nešto što nije generičko i uniformirano. Svi ti silni izlozi, a unutra kao da je netko odlučio da ne trebamo više od tri nijanse ozbiljnosti.

Jugoslavija je, izgleda, imala neku tajnu formulu. Manje dućana, ali kad ste tražili nešto specifično – bilo je tamo. Nije to bio raj za konzumerizam, ali je bio raj za izbor. Mogli ste birati, i to ne samo među osnovnim bojama. Danas, u svijetu “brze mode” i globaliziranih brendova, čini se da je jedini pravi izbor onaj između iste robe u različitim trgovinama.

I tako, obilazim trgovine, tražim prsluk boje trule višnje s uzorkom, pitam se: kako je moguće da se nekad u zemlji s manjim uvozom, s manje trgovina, moglo pronaći više?

Pa na kraju krajeva, i jogurt!

*********************************INTERMEZZO**********************************