Gorkić je govorio o dva najpoznatija Hrvata lažljivca
Vara ga nada u blještavoj slavi,
dok stvarnost šapuće: „Ma nemaš ti šanse, šmrkljavi!“
Priča nam priče o bogatstvu i sreći,
al’ kad pogledaš račune – skupoća se kmeči!.
I dok sanja kule u zraku želeći u visine,
Dragan Primorac je primoran da ode… ravno do praznine.
*********************
Državnik prvi parizer gricka,
drugi jede kavijar, pjenušac pijucka.
Al’ kad narod se pita o masti i kruhu,
obojica kažu: “Sve je u zakonskom duhu!”
*********************
Mirovina mala, al’ Plenkyjevo srce još manje,
život bez novca – državno priznanje.
*********************
Ulizuješ se u zoru, podne, večer, mrak,
A u ponoć, gle čuda, isti si šupak!
Ponoć je tu, mislio sam – bit će lakše disat’,
Al’ ulizica je i dalje ljigav, ni sad se neda stišat’.
*********************
Najveći obožavatelj svih naših vrlina,
uzdiže nas do zvijezda – iz vlastitih visina.
Najveći obožavatelj, vjerni pratioc,
lajka svaki korak jer lajk je tvoj spasioc.
Al’ kad bi ga sreo, oči mu se spuste,
obožava te online – u reali samo te propuste!
*********************
Uobraženom tipu svako slovo smeta,
kao kamenčić u cipeli od zlata;
a nepismen ih gleda kao čuda svijeta,
jer magija su njemu – od vrha do dna alfabeta!
*********************
Hejterska nadrasa u novom je điru,
mrze sve što vole, al’ samo škode svom čiru.
Na tastaturi su jakog srca, glasni i strogi,
u stvarnom životu – mali, sitni, grogi!
*********************
Bez goriva u noći, baš romantika prava,
pješice do pumpe – zdravlje se održava!
I zato kad benzin usred mraka presuši do dna,
sjeti se: šetnja je besplatna!
*********************
Direktor danas ovdje, sutra već u bijegu,
mijenja firme, gradi cv k novom dosegu.
Radnik stoji gdje je bio, čvrst k’o stijena,
prati ga s osmijehom: “I ti ćeš svakog trena!”
*********************
Ljudi su savršeni, o dragi moj svijete,
samo mala mana – druge ljude nikako da primijete.
*********************************INTERMEZZO**********************************