Suze licemjerja: Kad izraelski nasilnici postanu ‘jadna djeca’ pod zaštitom medija
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok
Naslovi informativnih emisija koji su stidljivo u vijest o neredima u Amsterdamu ubacili činjenicu da su ih izazvali izraelski navijači sugeriraju koliko je malo prostora za transparentno novinarstvo kad god se radi o Izraelu. Nevoljko i vrlo šturo su objavili jedan važan aspekt priče, naglašavajući samo dio istine: nerede su inicirali izraelski navijači, a arapski su im odgovorili. Međutim, umjesto dublje analize i detalja o ponašanju izraelskih navijača koji su, umjesto sportskog duha, bili okupirani protupalestinskim skupom i spaljivanjem palestinske zastave, odlučili su se prikazati „jadne“ izraelske roditelje koji žale nad sudbinom svoje „djece“ zatočene u hotelu.
Amsterdamska gradonačelnica se srami “antisemitske reakcije” kao i nizozemski premijer potpuno ignorirajući i zanemarujući, uopće ne spominjući, izraelsko izazivanje nereda i paljenje palestinske zastave. Ja se sramim njih!
Da stvar bude još grotesknija, „siroti roditelji“ izraelskih navijača neodoljivo su podsjetili na one roditelje Dinamovih navijača, one koji su, ne tako davno, javno plakali i brinuli nad „sudbinom“ svojih „nevinijih od nevinih“ sinova zatočenih u Grčkoj. Potpuno zanemarujući činjenicu da su njihovi „dječaci“ tamo svjesno otišli izazvati nerede, što je rezultiralo tragičnim ishodom. Ipak, roditeljske suze i dalje zamućuju stvarnost, ne dajući ni tren prostora za postavljanje pitanja: Tko zapravo nosi odgovornost za nered i nasilje?
Svijet licemjerja ne pokazuje znakove promjene. Dok zapadnjački mediji i političari u rukavicama pristupaju svakoj kritici prema Izraelu, nedostaje objektivnost i, usuđujem se reći, istinska humanost. Pogledamo li brojke, civilne žrtve u Ukrajini u dvije godine sukoba manje su od broja palestinske djece ubijene u Gazi. I, dok Benjamin Netanyahu i dalje vodi Izrael, ta nekadašnja žrtva pretvorila se u krvnika, čak i goreg od onog protiv kojeg je nekada dizala glas. Povijest se ironično ponavlja – samo su uloge izmijenjene.
I tako, dok su se u studijima vrtjele emotivne priče izraelskih majki, pravi su uzroci i posljedice ostali zanemareni. Ista priča, druga geografija, isti scenarij.
*********************************INTERMEZZO**********************************
