Danas sam osjetio potrebu za nasiljem
Rođen sam i sazrijevao sam u komunističkoj Jugoslaviji. U toj državi mi je ispran mozak pa sam odrastao uz učenje da poštujem starije, nastavnike, susjede, da budem točan (iako ovo za točnost smatram osobnim izborom, a ne ispranim mozgom!). Nije me se pitalo želim li se cijepiti, nego je samo javljeno kada moram doći na cijepljenje. Policajac (tada milicajac) je za mene značio red i poštovanje. Nikakav bunt mi nije padao na pamet, što je razumljivo kad mi je bio ispran mozak.
Pa sam odrastao i počeo živjeti u novoj državi, demokratskoj Hrvatskoj. Mnogi su izginuli za nju, mnogi su sačuvali život, ali imaju vidljive i/ili nevidljive psihičke posljedice. Mnogi od njih su danas samozatajni, a neki od njih danas žele naplatiti i utvrditi cijenu tog svog čina, a ima i onih koji nisu praktično sudjelovali, ali bi htjeli također inkasirati. Jer u ovoj Hrvatskoj domoljublje ima svoju cijenu. I redovito u nju uključuje inflaciju i devalvaciju.
Ljudi koji znaju dijeliti na crvene i crne vragove počeli su pustošiti tu moju novu i ne više tako mladu državu i ja sam po prvi put u životu izgubio isprani mozak i počeo propitkivati i prigovarati, počeo sam se buniti. Ali istina, samo na papiru, odnosno online. Bez izlaska na ulicu.
No danas, po prvi put u svom životu, kada sam vidio ovu sliku, dobio sam želju da nekog udarim.
Siguran sam da sam bio tamo da bih skočio i lupio nekoga. Svakako oca Allesandra Avenati koji grubo, nasilnički, protiv njegove volje uvlači dijete u auto ili svakog tko bi me pokušao zaustaviti u tome. Danas bih prestao biti miran građanin.
No nisam bio tamo, nisam skočio i nisam nikoga lupio. I zbog toga me je sram!
No otkrio sam nešto! Otkrio sam da postoje stvari koje bi me mogle natjerati da reagiram i stvarno, a ne samo online! I vjerojatno ću jednom biti na pravom mjestu u pravo vrijeme! I možda na ulici sresti Aventi Allesandra i zabiti mu šaku u lice! Biste li i Vi to učinili da ga sretnete danas, sutra na ulici? Znam, to je nasilje, ali mozak mi je sve manje ispran i sve više shvaća da institucije rade svoj posao samo onako kako im određeni pojedinci kažu da ga rade. Bez obzira na pravo i pravdu!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
Sve što se događa u našoj današnjoj kvazi-domovini kod većine ljudi i na svakom koraku izaziva upravo poriv o kojem pišete….čini se da više nigdje ničeg suvislog nema doli ponovnih kalašnjikova i šaka uperenih protiv nametnutog nakaradnog sistema. Opljačkani, osiromašeni narod izvrgnut ruglu i ugnjetavanju od najmanjih činovnika do visokih napuhanih vladara neznalica i samoljubivih psihopata umišljenih kako će im narod kao robovske ovce i ispranih glava bezpogovorno služiti