A gdje je pečat?
Kad započnete s registriranjem udruge, prvo napravite Statut na koji vam onda nadležna tijela daju primjedbe i prijedloge. Pisao sam već o tome kako je gospođa u čijoj je nadležnosti upis u Registar udruga bila izuzetno ljubazna i susretljiva i pri tome je njena pomoć bila vrlo dragocjena.
Jedan od njenih prijedloga je bio i izbacivanje članka o pečatu iz Statuta jer je Hrvatski sabor upravo izglasao Zakon o izmjeni Zakona o udrugama kojim se briše obveza da statut udruge mora sadržavati i odredbe o izgledu pečata. Ukidanjem obveze upotrebe pečata udrugama smanjuje se administrativno opterećenje, pojednostavljuju se procedure koje u praksi zahtijevaju upotrebu pečata te se štede materijalna sredstva za izradu pečata. Naravno da sam prijedlog prihvatio jer novoosnovanoj udruzi je svaka kuna bitna, a pogotovo ako ih nema na računu.
Sljedeći korak je dobivanje matičnog broja od Državnog zavoda za statistiku. Sve teče po planu. Bez pečata!
Kad dobijete matični broj, otvarate žiro-račun u banci. I to je obavljeno. Bez pečata!
Nakon toga, prijavljujete udrugu Ministarstvu financija da vas upišu u Registar neprofitnih organizacija. I to je brzo obavljeno. Bez pečata!
Kad tako počnete s radom, počnete dobivati i poštu. Čak i preporučenu, kao jučer. Zvoni poštar, jeste vi taj i taj?
Jesam!
Udruga ta i ta?
Jeste!
Imate pečat?
Nemam jer…
Ništa onda, obavijest u sandučiću!
U redu, čovjek ima upute kojih se mora držati, pa krenem danas podignuti na poštu tu preporučenu pošiljku. Predam obavijest, službenica me traži pečat. Nemam, odgovaram, jer…
Onda Vam ne mogu dati pošiljku jer trebate pečat i želi mi vratiti obavijest! Odbijam je primiti i uspijem joj reći da mi pečat po zakonu od prošlog mjeseca ne treba. Odlazi ona po voditeljicu, moram reći jako ljubaznu gospođu kojoj je pomalo krivo zbog nastale situacije. Sasluša moje obrazloženje i zamoli me da sačekam minutu-dvije dok se konzultira. Ubrzo se vraća, kaže da nisu dobili nikakvu obavijest o tome, ali ako nekako mogu dokazati tko sam što sam… Naravno, odgovaram ja, imam sa sobom sve papire iz kojih je vidljivo da sam ja zakonski zastupnik udruge. Olakšanje na njenom licu, rješavamo formalnosti i dobivam preporučenu pošiljku.
I do sada nemam nikakvu primjedbu na nikoga: i poštar i službenica na šalteru i voditeljica su samo radili svoj posao po uputama vrha kompanije za koju rade i koja im daje plaću. Ono što me iziritiralo je komentar službenice na šalteru nakon što je sve bilo riješeno: I kaj sad bute svaki put sa sobom nosili taj papir (RNO rješenje op.a.)?
Znam da to nije rekla u lošoj namjeri, ali po meni bi primjeren komentar bio: Nadam se da će do druge pošiljke stići obavijest nadležnih i više nećete imati neugodnosti!
Znači, ne, ne mislim svaki put nositi taj papir. Očekujem da se javite centrali sa današnjim problemom i da zatražite nove upute i da mi sljedeći put poštar odmah uruči pošiljku bez potrebe za mojim dolaženjem na poštu.
Zahvaljujem!
