Ako je srna srušila medvjeda, može li pješak auto?
Lovačka priča iz prve ruke i svi se kunu da nije jedna od “onih” lovačkih priča, već istinita – srna je srušila Medveda.
Dakle, lov poslije kiše, blato do grla, lovci u svojoj lovačkoj formaciji, hajka da se divljač preplaši, glavni likovi srna i Medved. Lovac Medved, u kojeg se zaletjela srna, strovalio se u blato, uplašena srna skočila na njega (a ima ga), dobro ga iskopitarila (u prijevodu: očistila kopita od blata na njegovoj svježe opranoj i ispeglanoj lovačkoj odori, a šutnula ga par puta i u one kuglice) i pobjegla u život. On u šoku, slaže komadić po komadić mozaika da shvati što mu se upravo dogodilo. Srna je srušila Medveda. U strahu, u šoku, napravila je najbolji potez, skočila na svog neprijatelja.
E sad se ja pitam, bi li se to dalo izvesti i u nekim susretima pješaka i automobila, odnosno glupih i opasnih vozača u njima. Iako sam i sam vozač, neke vozače bih poslao na Goli otok, i to ne turistički.
Dakle, priča ide ovako:
idem šećući u grad i kao uvijek, stavim slušalice na uho. Uz muziku se lakše pješači. Dođem do obilježenog pješačkog prijelaza i svjestan slušalica na ušima, dobro pogledam lijevo i desno prije prelaska zebre. S lijeve strane dolazi auto, ali još je prilično daleko i krenem. Nakon prijeđenog metra ispadne mi slušalica i automatski usporim korak kad onaj kreten u autu koji je bio u daljini živčano počne trubiti da mu se maknem sa zebre. Reagirao sam kako priliči u takvoj situaciji, pokazao sam mu srednji prst jer takav samo takav jezik i razumije. Projurio je kraj mene trubeći i dalje i prijeteći pesnicom. Nije ni prikočio, a kamoli zakočio dok prelazi pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza.
To mi je treći put da me umalo pregazio auto. Jednom me umalo pregazio jedan mladić koji je rukom i pogledom isprobavao kvalitetu hulahupki djevojke do sebe, a drugi put čovjek koji se vraćao s posla, popio pivo, sunce je tuklo u njega i još se zapričao s društvom u autu. U oba ta slučaja vozači su zaustavili auto, izašli van i ispričali su mi se svjesni da je ishod mogao biti puno gori.
Ovaj vozač je valjda htio da se ja njemu ispričam što baš sad prelazim preko pješačkog prijelaza dok je on na cesti.
Mrzim nesavjesne vozače, kao što sam i veliki protivnik “ablendovanja” kad negdje stoji policijska patrola. I ponovit ću jednu stvar koju će mi neki zamjeriti: ako neki nesavjestan vozač pogine na cesti zbog lude vožnje, pa oprostite, zar bi bilo bolje da zbog njegovog divljanja poginu drugi nedužni sudionici u prometu?
Kad bi bar pješak mogao pobijediti auto!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
