Autističnog dječaka uprava ZG škole nije htjela prihvatiti, od rujna nastavu pohađa ilegalno

Prvašić Mario u ponedjeljak ujutro, kao i svakog dana od početka rujna, sa svojom asistenticom Teom došao je na nastavu u zagrebačku Osnovnu školu Frana Krste Frankopana, započinje priču Jutarnji. S plavom torbom na leđima ušetao je u školsko dvorište i malo se prepao, vidjevši da ga u dvorištu čekaju oba roditelja i baka u društvu nepoznatih ljudi, u kojima Mario nije prepoznavao odvjetnike, novinare i aktiviste.

Pozdravio se s roditeljima, malo pročavrljao s asistenticom i otišao u svoju učionicu.

Mario, kojem to nije pravo ime, nije imao pojma da je u školu ušao gotovo ilegalno, jer su njegovi roditelji u petak obaviješteni da Mario više ne može pohađati ovu školu i da od ponedjeljka pohađa drugu školu, 15-ak kilometara udaljenu od mjesta stanovanja. Da više nije O.K. da bude u razredu sa svojim kolegama iz kvarta, nego da treba ići u posebni razred posebne škole.

Preporuke struke

• Naš je sin dijete s poremećajem iz autističnog spektra. Unatoč svim preporukama struke koje smo imali, unatoč činjenici da Mario nije opasan ni za sebe ni za druge i da nikad nije zabilježen ni jedan eksces, od samog početka ova škola, kojoj pripadamo prema mjestu stanovanja, nije željela prihvatiti Marija. No djeca su ga prihvatila.

Naš je Mario bio na sedam dječjih rođendana… On se uklopio, djeca ga vole, iznad svih naših očekivanja. I to je sve što nam je važno. Da pronađe svoje mjesto. Unatoč tome, prošli tjedan, mjesec dana prije kraja školske godine, obavijestili su nas da dijete kreće u drugu školu – priča Marijev tata Dražen.

Goran Mehkek / CROPIX

Dječakov otac Dražen i baka

Roditelji, dodaje majka Zlatka, na to nisu mogli pristati. Kako objasniti Mariju što se događa i zašto on – kojem su red, stabilnost i rutina ključni – mora u drugu školu?

• Odlučili smo ga ipak dovesti u školu, pa što bude – kaže otac, prateći pogledom dijete kako veselo ušetava u školsku zgradu. Nitko ga nije zaustavio. Bez obzira na sve, nitko nije imao obraza stati pred dijete i uputiti ga van. Nije ovo prvi put da je Mario – dakako, nesvjestan toga – u školu ušao “na crno”. Ilegalac je praktički od prvog dana.

Nakon dvije i pol godine pohađanja rehabilitacijskog programa u Centru “Slava Raškaj” i jedne odgode upisa u prvi razred 2016. godine, prošlog svibnja Mario je došao u svoju matičnu školu na obavezan postupak provjere za buduće prvašiće. Roditelji su došli s gomilom dokumentacije – među ostalim, sa stručnim mišljenjima Centra “Slava Raškaj”, Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež i Logopedskog kabineta Blaži, prema kojima se preporučuje da se dijete upiše u “redovnu osnovnu školu uz prisustvo osobnog pomagača i uz individualizirani pristup”.

Ipak, povjerenstvo OŠ Frana Krste Frankopana nije bilo takvog mišljenja – preporučilo je da se dijete upiše u posebno odjeljenje za djecu s teškoćama u razvoju, kojeg u njihovoj školi nema. Roditelji na to nisu pristali, a stručno povjerenstvo zatražilo je rješenje o upisu od Gradskog ureda za obrazovanje.

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________

Kasnilo rješenje

Iako su upisi bili početkom lipnja, Marijevi roditelji tek su 20. lipnja primili rješenje, kojim se odlučuje da će dijete obrazovanje nastaviti u – “Slavi Raškaj”.

• Kao da nitko nije čitao što smo dostavili. ‘Slava Raškaj’ je jasno rekla da je dijete spremno za redovnu školu. Uložili smo žalbu – kaže otac.

Cijelo ljeto, otkriva otac i potkrepljuje sve dokumentima, obilazili su Gradski ured i Ministarstvo znanosti i obrazovanja kako bi dobili rješenje o upisu djeteta u 1. razred. Još zadnjeg dana kolovoza pokušavali su doprijeti do nadležnih, ali ni u dogovoreno vrijeme nitko nije dizao telefonsku slušalicu.

A nastava je počinjala za koji dan.

• Mi smo, kao roditelji, dužni školovati svoje dijete. I tako smo prvog dana nastave jednostavno došli u Marijevu matičnu školu, bez ikakvog rješenja o upisu. Preko udruge Sjene pronašli smo sami asistenticu, sami smo kupili knjige jer našeg sina nije bilo na popisu nijedne škole. Mario i asistentica su jednostavno ušli u školu i sjeli u učionicu prvog razreda – priča otac Dražen. Nitko ih nije izbacio. Učiteljica se ponašala kao da se ništa neobično ne događa. Pa su nastavili dolaziti. Marijeva imena nije bilo u imeniku, ali on se javljao, doma učio, pisao testove. Kao i svi drugi učenici.

Prepiska i natezanje s nadležnim uredima i ministarstvima se nastavilo – da bi sredinom listopada, nakon što je nastava trajala već mjesec i pol, a Mario je pohađao u ilegali – dobili obavijest Ministarstva da je Mariju određeno školovanje u posebnom razrednom odjeljenju OŠ Ive Andrića, 15 kilometara udaljenoj od njihova kvarta.

• U posebnom razrednom odjeljenju koje se, kako je stajalo u rješenju Ministarstva, tek ustrojava – najavili su da će tek zaposliti učiteljicu. Pa gdje bi Mario trebao ići na nastavu? Da ne govorim da se Mario dotad već odlično adaptirao. Među djecom, mislim – nadležni u školi nisu ga prihvaćali. Pogodilo ga je kad su sva djeca dobila uniformu, a on nije… – priča tata.

Mario još uvijek formalno nije bio upisan u školu, a ravnateljica Jadranka Bjelica roditeljima je, kaže, uporno ponavljala da će se sve “uskoro riješiti”. Protiv rješenja Ministarstva znanosti roditelji su podnijeli tužbu Upravnom sudu, no ona još nije riješena.

• Cijelo to vrijeme Mario normalno pohađa nastavu. Nikad mu nije izrađen individualizirani program, on piše testove kao i druga djeca. I ima dobre ocjene. Ostali roditelji daju nam podršku – kaže mama Zlatka.

Redovito školovanje uz individualizirani pristup u posebnom odjeljenju, koje nadležni cijelo vrijeme preporučuju za Marija, regulirano je Pravilnikom o obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, i to kao izuzetak – u slučajevima kada su “učeniku, s obzirom na vrstu teškoća i specifičnosti funkcioniranja koje ugrožavaju njegovu osobnu sigurnost ili sigurnost drugih učenika, potrebni posebni uvjeti odgoja i obrazovanja”.

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________

Promijenila priču

• Prema svim relevantnim vještačenjima koje imamo Mario ne pokazuje nikakve nepoželjne oblike ponašanja. Koji je onda razlog da ide u posebno odjeljenje? – pita se otac.

Šok, koji ih je naveo i na javni istup, roditelji su doživjeli u petak 4. svibnja, kada su pozvani u školu.

• Ravnateljice nije bilo, dočekala nas je tajnica i obavijestila nas da od ponedjeljka 7. svibnja Mario više nije učenik ove škole jer su se stekli uvjeti za premještaj u OŠ Ive Andrića. Odbili smo preuzeti rješenje… – objašnjava majka.

Mario je tako i jučer došao u školu među prijatelje. Odvjetnici Ljubica Matijević Vrsaljko i Braslav Balen zatražili su dokumente koji su školi stigli prošli petak, temeljem kojih je Mario “izbačen”. Radi se o komunikaciji između ravnateljica OŠ Ive Andrića i škole koju Mario sada pohađa, kojom se obavještava ravnateljica Marijeve škole da su se stekli uvjeti za osnivanje posebnog odjeljenja u OŠ Ive Andrića. Ravnateljica Jadranka Bjelica pred novinarima je iznijela drugu priču.

• Ne znam čemu sve ovo. Ja sam samo željela roditeljima prenijeti informaciju da mogu sada prijeći u OŠ Ive Andrića. Oni to ne moraju – rekla nam je ravnateljica.

Dakle, Mario može normalno nastaviti pohađati ovu školu, pitamo je.

• Da, naravno da može – kaže ravnateljica.