Cha-ching, donirano po akcijskim cijenama!
Zaredalo se prognoziranje, čak svečane zakletve što će tko prvo napraviti dok ova kriza s korona virusom prođe. Neki kod frizera (iako se predviđa da će liste čekanja biti kao za magnetnu rezonancu), neki ipak u kafić na kavu, a neki će prvo otići u crkvu “pošteno se isplakati i zahvaliti Bogu”! Ovih dana zahvaljujemo se liječnicima, medicinskim sestrama, prodavačicama, vatrogascima, vozačima… i čekamo da znanost otkrije cjepivo. I kad sve bude gotovo izgleda da će doći Bog i pobrati lovorike! Ja još nisam siguran što ću, ali sam definitivno siguran što neću, odnosno gdje nikada više neću nogom kročiti.
Naime, otkad su uvedene te neke zabrane rada i kretanja, pratim kako neki krše, bez posljedica, te zabrane. Kažu da je Čakovec mali grad, a nadležni nikako da saznaju tko otvara vrata svojih radnji iako ne bi smio! Neće ti “poduzetnici” osjetiti taj moj štrajk, ali ću se ja dobro osjećati, jer ću ostati dosljedan sebi i jer niti najmanje neću podupirati one koji u vrijeme krize izvrgavaju ruglu pravila koja bi trebala vrijediti za sve, po meni tako ismijavaju i ponižavaju svoje kolege u branši i rekao bih samo nastavljaju biti nelojalna (pa ako hoćete i nezakonita) konkurencija. Možda sam zadnji optimista i naivac na svijetu, ali još uvijek vjerujem u pošten rad i pošten odnos. Mene je lako preveslati jer vjerujem ljudima naveliko, ali kad vidim da me netko prevario ili se ponaša nelojalno i nekorektno tada mi je antipatičan u epskim razmjerima. Vjerujem da je moja iskrena antipatija najjači osjećaj koji sam ikad osjetio jer eto, ja uvijek nastupam iskreno i zato nisam podoban za novinara, političara, javnu osobu, čak sam nepoželjna osoba i za prijatelja no to mi je OK. Tu barem znam da me moji prijatelji prihvaćaju upravo onakvog kakav jesam. Dakle, sad kad sam doma zamjećujem te koji “pokazuju poduzetnički duh” i kod njih više nikad neću kupiti masku za mobitel, kruh, hamburger itd. Kako to zapravo ide: nazovete vlasnika trgovine elektronikom, sačekate ga ispred dućana, on dođe, otvori, vi mu objasnite što trebate i on vam to donese? Je li cijena redovna ili prilagođena? Račun očito ne može izdati pa kako onda naplati?
I kad smo već kod te krize moram priznati da me ipak muči jedna stvar: nisam baš na čisto da li su se zaista morale napraviti takve restrikcije? Ima tvornica s mnogo radnika koje i dalje rade i nemaju zaraženih. Postavili su sredstva za dezinfekciju na strateškim mjestima, rasporedili radnike da nisu jedan do drugoga, zabranili prolaženje kroz pogon radnicima koji ne rade u tom pogonu i stvar funkcionira. Dakle može se. Bolje spriječiti nego liječiti, a ne bolje kazniti nego liječiti!
Istina je da ima onih koji se ne drže recimo samoizolacije, ne drže se zabrane kretanja iz mjesta u mjesto itd. To sigurno neće riješiti praćenje mobitela. Meni se više čini da Plenky&Co. žele pratiti svoje unutrašnje i vanjske oponente, tko se s kim sastao na kavici i tko s kim kuje kakvu koaliciju.
Postavlja se pitanje imamo li mi to diktaturu kad se zbog jednog neposlušnog vojnika kažnjava cijela četa?
U zadnje vrijeme ja redovito obavljam kupovinu ili odlazim preko zaobilaznice u šetnju. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio nekog policajca, komunalnog redara, pripadnike civilne zaštite. A da su vidljivi, ne bi možda neki otvarali svoje radnje na crno, ali ne bi bilo ni potrebe za zatvaranjem radnji. Nisu sve krivi ovi što se ne pridržavaju, dobrim dijelom su krivi oni koji im dozvoljavaju da se ne pridržavaju. Zašto se recimo nije frizerima samo ograničilo da na sat imaju, sad ću bubnuti broj, samo tri mušterije koje se uopće ne smiju susresti pri ulasku i izlasku u frizerski salon i da se isto kao i u trgovinama dezinficiraju ruke, a može frizerka poprskati i kosu? One zaštitne pregače što nam stavljaju kad nas šišaju i tako mijenjaju za svaku mušteriju, alat za šišanje dezinficiraju poslije svake mušterije baš kao i pult i naslonjač.
Vjerujem da ima još puno radnji koje su mogle ostati u pogonu, samo s točnim restrikcijama o broju mušterija. Ovako, tko će nahraniti uhljebe za mjesec-dva, a mnogi od nas će se učlaniti na Zavod za zapošljavanje? A sjetite se samo kako su Bandiću zabljesnule oči čim je prvi put spomenuta mogućnost promjene Zakona o gradnji i Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Cha-ching!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]
