DAN PRVI – ekskluzivna vijest (fusnote s ljetovanja)
Spakirao sam se za nepunih 5 minuta, no naravno žena je imala dodati još ovo za ponijeti, pa ovo, pa ovo, jer idem na godišnji kod tasta i punice. Žena je došla jučer s godišnjeg i ide raditi poslijepodne, a ja tek sad krećem na morski dio godišnjeg odmora. I tako, da nije bilo ženinih pinkleca, ja bih otišao u miru božjem s jednom malom sportskom torbom.
Još sam je prijepodne odveo u shopping, jer ju je dočekao prazan frižider, pa sam isplanirao usput dignuti nešto gotovine i napuniti rezervoar. No nakon obavljenog shoppinga i bruncha shvatim da sam zaboravio to napraviti, no nema nerviranja, dignut ću lovu usput na bankomatu u Betexu.
Gdje su upravo nešto radili s bankomatom, nisam se trudio shvatiti da li ga pune ili deinstaliraju jer je Betex trajno zatvoren, poanta je da sam morao do drugog bankomata, najbliži u Plodinama. Pa OK, i to mi je usput, pa mogu onda u Varaždinu na autoput.
Ako ne zaboravim natočiti gorivo.
Na Lučkom stopira neki tip, piše na kartonu Murter. Znam ponekad pokupiti stopere, pa mu kažem da ga mogu pokupiti i iskrcati na Jadranskoj magistrali kad ću skrenuti za Priznu. Prihvaća, pa kad se smjestio, počinje dešifrirati gdje mu to dođe, i kad konačno lociramo koordinate, skoro je uspio sakriti razočarenje. Koje se malo pojačalo kad nisam dozvolio pušenje u autu.
Stajemo na odmorištu Dobra, i dok sam ja otišao pustiti vodu i popiti espresso, on se uz konačno zapaljenu cigaretu razbacao po odmorištu ne bi li pronašao neki direktniji prijevoz.
Vraćam se za 15 minuta, kako smo se dogovorili, moli me ako mogu još malo sačekati.
Zašto ne, danas mi je ionako dan dobrih djela. Vraća se za 5 minuta, našao je prijevoz do Zadra.
Rukujemo se prijateljski, pa ipak je on kuhar, a ja konobar.
Ulazim u tunel Mala Kapela, i shvatim da nešto nije u redu sa svjetlima. Klikam, klikćem tipku, no od svjetla ni traga ni glasa. Sreća što putujem po danu, a u tunelu dosta rasvjete.
Stižem u Priznu, a trajekt taman isplovio. Sljedeći ide za sat vremena, no nema veze, ja sam već počeo s hvatanjem boje. I shvatim da sam zaboravio slušalice. Ma dobro, nema veze, uskoro sam na cilju.
Više me brine što je tek početak kolovoza, a nema gužve pa trajekti voze po redu vožnje. Nije kao onih skoro pa davnih godina kad je kolona bila i do magistrale, a 3 trajekta su vozila non-stop, tko šljivi vozni red. A znam kako je to nekad bilo, pa hodam na Pag od svoje sedme godine, a sad mi je 51 i pol. Dobro ajde, malo više.
Zrće ne hrani cijeli otok, no cijeli otok osjeća Zrće. Obiteljski turizam se osjetno smanjio, a ovi mladi žive za tulume, ne za spavanje po apartmanima i večere po restoranima.
Stižem na odredište, raspakiram se, želim se presvući kad ono, osim ovih bermuda na meni ostale sam zaboravio ponijeti.
Pa nema veze, oblačim kupaće i jurim na prvo kupanje (morsko naravno, ne higijensko).
I u međuvremenu dobivam poruku u inbox, link sa ekskluzivne povijesne pressice omiljenog Bandita, ah, kriva tipka, Bandića. Kaže, Drugi svjetski rat je završio, i to bez pitanja.
Ne’š ti ekskluzivu. Imam ja ekskluzivniju ekskluzivu: navodno je Hrvatska i preko Drave!
Provjereno u Varaždinu!
