DAN TREĆI – padaj kišo dugo dugo (fusnote s ljetovanja)

Opaca, danas se spavanje odužilo, čak do 9,30. Jučerašnji izlet na Gornje more očito je uzeo danak.
Zato danas kupanje sigurno, a za ostalo ćemo vidjeti. Najavljeno je i pogoršanje vremena.

Odlučio sam da odem na plažu Plat, meni omiljenu plažu pokraj Dražice.
Pitate što je Dražica? Pa to meni ni nakon 30 godine još uvijek nije jasno.
Moglo bi biti zasebno selo, a mogao bi i biti poseban kvart Zubovića.
A opet ovisi koga pitate, mještanina koji ima kuću u Dražici ili mještanina koji ima kuću baš u Zubovićima.
No odgovor se uvijek nekako svede na: A to ti je Dražica!

Prvo, volim šetati stazom do Plata.

Negdje već pri izlazu u Dražicu, ima jedna mala pećinica koja je spontano pretvorena u prirodnu kapelicu:

I kad se prođe Dražica…

… nastavlja se staza prema Platu, no na žalost taj dio staze je u sve lošijem stanju…

…a razlog je jednostavan, napravljena je cesta do Plata, svi lijeni pješačiti 5 minuta po prirodi, nego sada automobilima dolaze do same plaže, i na žalost nekad predivna plaža Plat postaje samo još jedno parkiralište više uz more.

Prvo naravno pozdrav svom starom bivšem radnom kolegi uz radler i očekivanje da počne padati kiša.

I čim su počele prve kapi,plaža se prazni

Nikad nisam razumio zašto na moru uvijek svi bježe kad počne kišica. Ja sam tek sad zaplivao u moru. Mokar od mora, pa mi kiša ne smeta, a i nekako je osjećaj da je more toplije. Uglavnom, bolje mokar u moru nego suh zatvoren u sobi.

I ono što nikako ne razumijem, i nije mi jasno zašto se dozvoljava, je betonizacija plaža. Shvaćam ljudsku pohlepu za posjedovanjem privatne plaže, ali s kojim pravom i razumom se mora plaža betonizirati?

Pa zar nije ovako ljepše?