Danas odlazi žena-klaun, pjeva The Best Josipa i dolazi karakter koji nije anemičan
Pita jedan portal po čemu ćemo pamtiti Kolindu, sreća pa ipak među Hrvatima ima satiričara pa samim time ima i zabavnih odgovora! Ja se u svojim godinama na sreću mogu bar malo izvlačiti na senilnost pa ću je možda pamtiti par dana kao prvu ženu-klaun u Hrvatskoj, jer sve ostalo je i bolje da zaboravim čisto zbog svog mentalnog zdravlja.
Ova moja kolumna će biti objavljena u 8 sati, ja ću u 11 sati krenuti na posao, a u 12 sati početi raditi, dakle neću moći pratiti inauguraciju. Iskreno, ali zaista iskreno se nadam da neće uništiti prekrasan Josipin glas koju naprosto obožavam, ali sam siguran da će napraviti neku spačku. Zato što klaunovi rade spačke.
Kaže žena-klaun da je “ponosna na učinjeno”! Stvar je u tome da je riječ sram nestala iz rječnika HDZ-ovaca, a riječ ponos dobila sramotno značenje! No usprkos tome što će se uhljebiti kao “bivša preCednica” i navodno raditi na brendiranju Hrvatske, iskreno se nadam da samo želi i dalje raditi liposukcije i ljepotne operacije na teret poreznih obveznika i da će pasti u zaborav, barem moj.
Druga stvar koju želim komentirati jeste smrt žene iz Piškorovca koju je prebio muž do smrti. Svaka smrt je tragična, pogotovo nasilna smrt. Ova smrt pokazuje još neke manjkavosti našeg sustava. Socijalna služba kaže da je obitelj bila uzorna. Policija kaže da je bilo prijava za nasilje u obitelji i da osumnjičeni ima podeblji dosje. Tko sad tu nije dobro informiran, odnosno koja institucija nije dobro radila svoj posao? Zatim, nekoliko medija je reklo majka 9-oro djece, nekoliko majka 10-oro djece, a nekoliko majka 11-oro djece! Tko sad tu ne zna brojati i kako uopće može doći do tako različitih brojki? Možda odgovor leži u jednom komentaru s Facebooka: “Možda budem sad bezobrazan, ali 11 djece?! Mislim, svaka čast onima koji imaju financije i snagu volje toliko klinaca odgojiti – ali ako je netko socijalni slučaj i jedva prehrani dvoje djece – zašto ih onda rađa još 9?! Mislim, odgovor se zna.”
Za vas kojima još ništa nije jasno, znate li da u Međimurju ima puno pripadnika romske manjine koji žive striktno od socijalne pomoći i naknade za hrvatske majke? Možda zato razlika u broju djece, možda neka kruže dok se rade prijave za socijalnu naknadu, što li?
Nemojte sad vi iz elitnih dijelova komentirati da sam bezosjećajan zbog ovog komentara i što ističem nacionalnu pripadnost, ističem nelogičnosti u sustavu, ali ističem i neprofesionalnost medija koji u žurbi da što prije napune crnu kroniku jer crna kronika daje garantiranu čitanost (što opet govori o nama, kakvo smo društvo) pa se ne provjeravaju niti najosnovniji podaci.
I treća, zadnja stvar koju ću ovaj put komentirati jeste prijateljstvo, odnosno preciznije dat ću vam jedan savjet: nemojte se gurati u guzicu onima za koje misliti da je korisno pojaviti se u njihovom društvu, posvetite pažnju onima koji su u vašem društvu bez pomisli koja će korist biti od toga!
PS – jedna kratka pjesmica posvećena jednom prijatelju:
Nit’ je zlato sve što sja,
nit’ odijelo čini čovjeka,
ali iskren prijatelj bogatstvo je pravo,
no iskren i ti budi, nek’ prijateljstvo bude zdravo!
Kad prijatelj žrtvuje se za te,
hoćeš li mu to vraćati na rate?
I nema tu uvjeta velikih i malih
jer prijateljstvo plod je podrška stalnih!
Zato me ne može svatko prijateljem zvati,
one prave na prste ću nabrojati!
Ako nisi shvatio još što biti prijatelj znači,
ni vjera ni boja ni seksualnost njega nimalo ne mrači!
Prijatelj je uvijek velik i kao čelik jak,
bez obzira na visinu, bio debeo ili vitak!
Možeš li nekog takvog prijateljem zvati,
onda mu reci: Hvala ti!
Autor: Gorkić Taradi
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
