Daruj osmijeh za plavi lanac sreće
Konačno sunce, i to ne zubato sunce nego ono pravo, koje grije.
A ti prvi proljetni sunčani dani donose i punjenje toliko potrebne životne energije. Nedvojbeno je da proljetno sunce izuzetno povoljno djeluje na sve nas, daje nam više snage, upijamo, ali i trošimo više energije, svi pohrlimo u prirodu. Optimističnije se osjećamo, čak se usudimo i na korake koje u zimskim danima rezignirano odbacujemo, bezvoljni, nevoljni, nemotivirani, besciljni…
Proljetno sunce aktivira u nama neki tajni mehanizam s kojim je svejedno jesmo li u laganim cipelama, tenisicama ili težoj obući, korak je jednostavno lakši, neka nevidljiva sila nas gura naprijed i idemo naprijed s voljom, osmijehom, ležernošću, kao lahor.
Sunce je i na mene jučer djelovalo izuzetno pozitivno, poduzetno, pokretno, motivirano. Uz natruhu hrabrosti koju mi je sunce ulilo, jučer sam imao u rukama i predmet koji sam oduvijek volio, ali nekako rezignirano dulje vrijeme odbijao posegnuti za njim, iz nekog straha da me neće učiniti sretnim kao što mi je ostalo u sjećanju da me taj predmet čini sretnim. Neka taj amulet sreće ostane moja privatna stvar jer poanta je ionako u sljedećem: ako vas je nešto nekada činilo sretnim, posegnite ponovo za tim, jer tijelo nam se mijenja, ali duh uvijek ostaje isti. I ako smo nešto zdušno voljeli nekad, sigurno to volimo i danas, možda još i više, samo ne dovoljno otvoreno da se kao dijete prepustimo radosti i uljepšamo si život stvarima koje su nam ponekad na dohvat ruke, samo sad kad smo “zreliji” ili smo prelijeni ili prestrašeni posegnuti za tim.
A posegnemo li za tim, može se pokrenuti pravi lanac sreće. Ne, nije to onaj lanac sreće kad morate poslati dalje dvadeset pisama ili video ili uplatiti prvom na listi 100 kn. To su lanci prevare i ismijavanja naivaca. Lanac sreće je kad je netko usrećio vas, a vi nastavite širiti tu sreću drugima, bez uvjeta, bez prijetnje, bez cijene. I znate što se onda dešava? Sreća opet dođe do vas u još većem obimu, spontana, direktna, nesputana, neuvjetovana.
I zato danas ne zaboravite pri izlasku iz doma ponijeti svoj najljepši osmijeh i dijelite ga svima oko sebe – neće ga nestati, ali će stvoriti mnoštvo novih, iskrenih, bezgraničnih, i doprijet će i do onih koji ih nama stalno šalju na svoj način, a mi ih ne primjećujemo. I neka skupe dovoljno osmijeha i sreće da im da snage do sljedećeg travnja sljedeće godine i novog mjeseca svjesnosti o autizmu.
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
