Dojdi k nama, buš si opomogel

Evo nas u prosincu, mjesecu darivanja, jednima mjesec odmora, drugima mjesec najvećeg napora na poslu, no svima mjesec kad jedva čekamo izlazak iz ove godine i naivno vjerujemo da će sljedeće biti bolje. No to je taj čar prosinca.
No ovogodišnji prosinac je po nečemu poseban.
Dok se uređuju izlozi, trgovi, ulice u božićni i novogodošnji štih, razmišlja i dogovara gdje će se dočekati Nova godina, stranke su otvorile trgovinu bijelim robljem, ili u prijevodu, započele su pripreme za lokalne izbore.
I sajmovi vijećnika, potencijalnih vijećnika, delegata, oblegata, kandidata na svakom koraku.
Poneki se sami nude, nudeći svoju cijenu, a poneki traže da im se ponudi cijena.

Ima poneka nezavisna osoba koja prati politiku, komentira, savjetuje, kritizira bez obzira o kome se radi.
Recimo da i sebe ubrajam među takve. A da nisam baš nezapažen, dokazuju i kontakti posljednjih dana kojima me se nastoji angažirati ili vrbovati.
A jedan ću posebno izdvojiti, i citirat ću jedan dio argumenata kojima me se pokušalo vrbovati:
“Dobro je biti vijećnik. Ja sam već 7 godina vijećnik i puno sam si opomogel. I sebi, i familiji, i rodbini, i prijateljima. Je, i selu!”
Eto svaka čast vijećniku, sjetio se i sela. Istina bog na zadnjem mjestu, ali se sjetio.

Imaju i neki nezavisni vijećnici koji ovih dana zivkaju okolo i traže podršku raznih stranaka, ali da oni ostanu nezavisni i prvi na listi. Sigurno vrijede suhog zlata kad su se tako procijenili. No nikad se ne zna,
možda se i premoste neke razlike.

Ja sam još i dan danas u svojoj 52. godini života mlad, nevin i naivan.
Mlad duhom svakako, nevin jer me ne ganjaju nikakve afere, a naivan jer nikako da si odredim cijenu.
Ili možda još nije ponuđena ona prava, koja nije osobna?

Lokalni izbori su još zanimljiviji od parlamentarnih. Tu se najbolje vidi tko koga voli, tko ima dobru cijenu, tko ima dobre trgovce, a čije sjeme je jalovo.
Sad samo ostaje pitanje vide li to i oni koji biraju?