Dragica Trumbetaš: I laicima je jasno da se Medved razumije u kibernetički napad kao “Marica u krivi…”
Događaji kojima svjedočimo, a događaju se intenzivno ovih dana, dokazuju u praksi koliko država koja funkcionira na principu lanca, ovisi o najslabijoj karici.
Na žalost, kod nas nije u pitanju karika, već je čitav lanac u “banani”.
Nestanak struje na potezu skoro pa cijele obale, kibernetički napad na državne i financijske institucije, ali i zdravstvenu ustanovu, gubitak strateške tvrtke Petrokemije bitne za opstanak poljoprivrede.
Nered koji je ostavila ministrica Vučković po pitanju poticaja, raspetljava se pred europskim sudovima no kako stoje stvari, uništeno je stočarstvo, poticaje je dobivala tvrtka Pivac, ali i pojedine firme bez grla stoke.
Proizvodnja mandarina u dolini Neretve na koljenima, proizvođači nisu mogli zaštiti i prihraniti voćke pa nasadi ne odolijevaju klimatskim izazovima.
Sinoć, u centralnom dnevniku o kibernetičkom napadu na financijske institucije države, izvještaj o tome daje Tomo Medved, laicima je jasno, da se on u to razumije kao “Marica u krivi…”.
“Omiljeni” ministar Anušić svoju viziju o jačanju obrane države objasnio je prije par dana. Veli on da će zakonodavnu prepreku o prizivu savjesti preskočiti tako da će apstinente fizičkog ratovanja naoružati grabljama.
U svijetu se ratuje kibernetičkim upadima, kemijsko – biološkim oružjem, dronovima, naš ministar uvodi grablje u obuku obrane države, oružje iz vremena Matije Gubca.
Nikako da bude jasno zašto je taj ministar “omiljen ” ali sad je jasno da to nije zbog vizije.
Odgovornost za kibernetičke napade preuzeli su ruski hakeri no odbijaju svaku povezanost s padom sistema u bolnici. Dapače, rugaju se našoj kibernetičkoj obrani koja nije u stanju zaštiti ni zdravstvenu ustanovu.
Medved u kibernetičkom okršaju kao slon u staklani, Anušić u bezvremenskoj kapsuli s grabljama u ruci.
Ide nam nizbrdo prevelikim ubrzanjem, niti u energetici nije bolje, nema karike za koju bi mogli reći da je čvrsta.
Uvodimo vojni rok da discipliniramo mladiće, a u Puli štrajku zaposlenici svih dječjih vrtića zbog malih plaća. Odgoj novih generacija počinje od prvog koraka u krugu obitelji, prvo ojačanje temelja u vrtiću, sva nadogradnja u obrazovanju.
Preskočiti red u izgradnji osobnosti ostavlja šupljine koje odgovaraju vlastodršcima, a onda oni te šupljine popune svojim ideološkim vrijednostima koje nemaju veze s vremenom u kojem živimo.
Posljedice takve društvene klime vide se svaki dan, imamo monstrume koji ubijaju starce, radi imovine, ili mizerne mirovine, imamo sportske navijače koji si međusobno razbijaju glave, mlade vozače koji “siju” smrt u skupocjenim automobilima ne poštujući niti jedan prometni zakon.
Kako u državi koja je umirovljenike prisilila da žive od skupljanja plastičnih flaša razvijemo društvenu empatiju prema ljudima starije dobi, ako ih je država ponizila tako da kopaju po smeću da bi preživjeli.
Usklađivanje mirovina s cijenama i povišicom plaća, Premijer i većina novinara, službeno tumači kao povišicu mirovine, a to nije povišica već samo približno približavanje vrijednosti mirovini koju je čovjek zaslužio.
Takva formulacija vrijednosti je tipično ispiranje mozga ljudima koji su opterećeni i godinama, ali i raznim bolestima.
Sustavno ispiranje mozgova najbolje se primijeti u Zagrebu, u odnosu na funkcioniranje bivše gradske uprave.
Kolaps u prometu koji se dogodio ovih dana, tramvaji s istoka grada nisu vozili tri dana zbog kvara na trafostanici u Dubravi.
Unazad 10 godina bilo je iskakanje te trafostanice iz napona, svaki tjedan bar jedanput, pješačilo se iz Dupca prema autobusima, no na trafostanici koja je pod upravom HEP – a, HEP nije obavio remont koji bi povećao limit potreban za napajanje sve više potrošača.
Uvodile su se nove linije, novi tramvaji, trafostanica je bila ista, HEP je trošio novce na sponzorstva na sva sportska događanja pa i ribolovna društva po Hvaru, sportsko natjecanje u duljini skoka žaba, a nije obnavljao infrastrukturu.
Danas nitko zbog stajanja tramvaja ne krivi HEP, već je kriv ZET, a sve zajedno je isprepleteno u klupko koje ne bi mogli razmrsiti ni vještaci nadnaravnih sposobnosti.
No tamo gdje čovjek zakaže, matematika bezvremenska nauka, koja nije podložna političkoj klimi, šokira nas poraznim podatcima, danas o cijenama tramvajskih nadstrešnica koje ovih dana možemo konkretno usporediti.
Nadstrešnice od inoksa postavljene su 2008. godine, jedna nadstrešnica tada je koštala 12 829 €, ovih dana završen je natječaj za postavljanje novih nadstrešnica od istog materijala.
Cijena nove nadstrešnice u 2024. godine od inoksa i stakla s izgradnjom, košta 12 280 €. Inflacija u međuvremenu je iznosila 43 %.
Direktor Holdinga 2008 bio je Ivo Čović, prije toga bio je na čelu HEP – a, vodio se postupak protiv cijele grupe ljudi za utaju oko 8,5 milijuna kuna, radi prodaje stanova u vlasništvu HEP – a, a svoj petogodišnji mandat u Holdingu obilježio je s 355 000 kuna troškova za ručkove.
Ako to podijelimo na dane, svaki dan u pet godina, on je potrošio na ručak 194 kune ili oko 25 €. Imao je on i drugih “marifetluka” no ovim je nadmašio i Bandića, koji ga je smijenio.
Sustavno pljačkanje države nastavlja se i danas još sofisticiranije, tu neće pomoći vojska, nego računski operateri, koji će računati odnos legalno stečene imovine, prema legalnim prihodima, a kako stoje stvari, trebaju nam i gastronomi koji će izračunati koliko bogatima treba kruha, janjaca, pečenih volova da zasite glad visoko pozicioniranih “gladuša” koji su se namnožili od rata, sve do sada.
Teorija da bogate ne možeš nahraniti danas je u praktičnoj primjeni u Hrvatskoj, ostati će dok kolektivno dopuštamo ispiranje mozgova.
Usklađivanje mirovina nije povećanje, ne lažite više, mi hoćemo pravedno!
Dobro jutro!
Dragica Trumbetaš
*********************************INTERMEZZO**********************************
