Dragica Trumbetaš: Izgovori za nesposobnost ljudi na vlasti su dramatično domoljubni iako skrivaju kriminal neslućenih razmjera

Danas nove cijene goriva, dizel pojeftinjuje za 2 lipe, a benzin za 11 lipa. U novinama nove cijene se prezentiraju tako da pišu nove cijene i one koje bi bile da nije bilo intervencije Vlade.

Na pola sata od glavnog grada Hrvatske druga je država i pokazuje nam kako bi moglo biti da nemamo ovakvu Vladu kakvu imamo.
Sva su goriva tamo jeftinija, jeftinije je ulje, šećer i brašno, jeftiniji je toaletni papir za 20 kuna po pakovanju, jeftinije je i ono što uvozimo i mi i oni.

Njihove juhe su za 4 kuna jeftinije kod njih nego kod nas, naše su juhe jeftinije kod njih, nego kod nas.
Standardna stopa od PDV je 22% , znači da im je država jeftinija nego naša, a gle čuda imaju minimalnu plaću kao mi prosječnu, mirovine su im veće za 200 eura od naših, a više od pola umirovljenika ima pola staža u zajedničkoj državi.

Kad pređete slovensku granicu vidite krave na ispaši, koriste bio plin za grijanje, vidite da je svaki pedalj zemlje obrađen.
Slovenija je mala po kvadraturi, no na to malo zemlje imaju 60% šuma. Šume im nemaju prazne posjećene proplanke već su guste i redovito održavane.
Za vrijeme pandemije više puta je pomogla građanima, čak su i naši, koji su dio staža imali u Sloveniji, prezadovoljni njihovim mirovinama.
Slovenija ima dva veća grada na obali, ne hvali se brojem turista, a Slovenija je 2017. godine bila proglašena najčišćom zemljom na svijetu.

Mi smo u vječitoj utakmici za brojem turista, prebroji se svaki i više puta, načičkali smo obalu silnim smještajnim kapacitetima, Gradovi se bore sa smećem i još po prihodu od turizma nismo stigli prihode predratnih godina.
U hotelima se kuhaju sva svjetska čuda, no prihodi od turizma nisu bolji od onda kad su hrvatski radnici u hrvatskim odmaralištima svaki petak jeli grah s kobasicama.

Poslije rata najprije su likvidirana odmarališta, pola je pokradeno, pola je devastirano, pola je prodano za po jednu kunu onome tko ni tu kunu nije zaradio.
Sve po Baginoj formuli polovine.

U hrvatskoj vladi smjenjivali su se premijeri, ukupno smo ih imali 9. Bili su to političari koji su bili podobni, puno pravnika, a čak smo jednog i uvezli.
Svi oni puno pričaju o međunarodnim odnosima, o jačanju političkog utjecaja u svijetu, nitko pojma nema da zemlja može imati dvije berbe, da se nasipi rijeka ne moraju kositi nego da se puste krave da to popasu.
U Hrvatskoj nitko ne sije hajdinu i kad je požanje na tu zemlju stavi repu, s kojom se hrani stoka.

Svi naši premijeri zajedno teško da su vidjeli kako se teli krava (osim Manolića), premda ih ima i sa sela.
U Sloveniji je mlijeko 0,80 eura, a kod nas 1,50 euro, poticaje za stočarstvo dobivaju dame koje dokono troše dane na kavi u Kaptol centru, dečki koji u “polis” sunčanim naočalama na vrhu obrijane glave, sjedaju na traktor, radi selfije kojim pravdaju poticaje.

Da Plenkovića netko na prepad zatraži da između ambrozije i raštike pokaže koja je korov, izvlačio bi se kao i Peđa za ženinu diplomu.

Kako danas u novinama piše kakve bi cijene goriva bile da nemamo ovu “sposobnu” Vladu, slobodno u dućanima treba pisati, da je bolja Vlada, kruh i mlijeko i šećer bili jeftiniji, da bi radnici bili u odmarališnim na moru u kojem bi djeca učila plivati, učila čuvati okoliš i more.

Slovenci nimalo ne pate za Jugoslavijom, a kod nas za svakog tko kaže da se mora i može bolje veli da je jugonostalgičan.
Izgovori za nesposobnost ljudi na vlasti su dramatično domoljubni iako skrivaju kriminal neslućenih razmjera.

Na čelo vlade u Hrvatskoj mora doći čovjek kome nije presudan “politički utjecaj Hrvatske u svijetu”, pružanje potpore obnovi sakralnih objekata u Bosni, stipendiranje trećeg koljena hrvatskih iseljenika u Argentini, već mu je bitno da na hrvatske pašnjake vrati hrvatske krave ma koliko prdile, da zasije polja pšenicom iz koje će se peći kruh u Hrvatskoj.

Do sada smo Poljacima prodavali pšenicu koja je i ove godine najjeftinija u Hrvatskoj, a iz Poljske uvozili smrznute žemlje.
Kad na čelo Vlade dođe čovjek koji zna što učiniti s bogatstvom koje nam je podarila priroda onda će krenuti oporavak.
S političkim utjecajem u svijetu hrvatski radnik, da prostite, može si……, dok jedan sat radi za dvije kuglice sladoleda.
 

 
Zamislite aviomehaničara sa satnicom od 16,6 kuna da mu se “potrefi” da mu se dva puta rode blizanci.
Čovjek bi cijeli dan radio za 8 kuglica sladoleda, on i žena bi tu i tamo liznuli da se tobož ne otopi.

Jučer je Bozanić trebao u svojoj propovijedi reći da je najveći protivnik obitelji upravo onaj poslodavac koji ocu obitelji daje za sat rada plaću za koju može kupiti dvije kuglice sladoleda.
No on je krivca tražio u mračnim silama, krive ideologije, iz vrag si ga zna kojeg vremena.
Najviše hrvatsku obitelj razara molitva za praznim tanjurom, očaj roditelja koji nema s čime platiti djeci gablec u školi.
Hrvatsku na dno EU nisu dovele mračne sile već nesposobne Vlade koje su izgubile doticaj s prirodnim stanjem i životom građana.

Vratiti se na početak i iznova graditi državu na načelima da u njoj dobro žive hrvatski građani.
#Hoćemo pravedno# ponudit će vam ljude koji znaju koliko treba bukvi godina da postane parket u vašoj kući, da se ne smije posjeći dok nije optimalno debela, i da se na to mjesto treba posaditi druga.
U Davosu je Plenković obećao posaditi milijun stabala, bit će godinu dana, od obećanja niti jednog drveta, ali cijeli milijun siromašnih građana., pola mu je kabineta pod istragom za korupciju.
Licemjeri vladaju Hrvatskom, moramo ih zamijeniti!
Dobro vam jutro!
Dragica Trumbetaš
 

*********************************INTERMEZZO**********************************