Dvije pjesme koje me označuju: on – vapaj prošlosti, ona – htjenje današnjice
Svatko od nas, bez obzira na dob, porijeklo ili nešto treće, čuo je u životu neku pjesmu koja ga je bezuvjetno osvojila i koju doživaljava kao nešto što je na neki način dio njega.Prvi put sam takvu pjesmu pročitao u srednjoj školi i odonda me stalno prati i iz nekog i meni nepoznatog razloga često se uhvatim kako je recitiram sam sebi, barem početak. To je Mrtvi jablan Federica Garcia Lorce iz 1920. godine:
Jablane stari!
Ti pade
U ogledalo
Usnule bare,
Oborivši čelo
Pred smirajem.
Nije ti vjetrina mukla
Deblo slomila,
Ni teški udar sjekire
Drvosječe, što zna
Da ćeš i opet
Prolistati.
Tvoj snažni bje duh
Što doziva smrt
Videć se bez gnijezda, zaboravljen
Od djece – jablana sa livade.
Osušiše te
Misli,
I tvoja golema glava stoljetna,
Samotna
Slušaše daleka
Tvoje braće pjevanja.
U tijelu si svome
Lave
Strasti imao,
I u srcu svom
Pegazovo sjeme bez budućnosti,
Strahotno sjeme
Ljubavi nevine,
Za suncem što zalazi.
Duboka li čemera
Za krajolik!
Heroj listanja
Bez granā!
Nećeš više biti koljevka
Mjeseca,
Ni magični smijeh
Lahora,
Ni štap jedne zvijezde
Gospodstvene.
Proljeće se više neće vratiti
U tvoj život,
I nećeš vidjeti sjeme
Kako cvjeta.
Bit ćeš gnijezdo žabā
I mravi.
Tvoje sijede kose bit će
Koprive,
I jednog dana struja
Nasmijana,
Odnijet će tvoju koru
Žalobno.
Jablane stari!
Ti pade
U ogledalo
Usnule bare.
Vidjeh te gdje silaziš
O smiraju,
I pišem elegiju tvoju
Kao svoju.
Ovih dana na portal Top generacija stigla je pjesma iz ove godine mlade blogerice, studentice, pjesnikinje Marijane Đukić. I to je ona druga pjesma koju doživljavam kao dio sebe, kao nešto što je neizostavni dio mog životnog ciklusa, mog bitka:
Zasviraše ratne trublje,
i horde paklenih jahača jahahu,
i sjaj oštrice bijaše svijetlo,
i kaplje krvi bijahu posveta.
Ne, nije do mene,
to priroda čovjeka je.
Zasviraše trublje, i potekoše hrabri.
Moji udovi su moja spremnost,
Moja nada je moj štit,
Moja obrana je moja čast.
Tek kajanje učinjenog otkriva ratnika.
Moji udovi, moja spremnost,
Moja nada, moj štit,
Moja pokora, moj mač!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
