Emil Strniša: U očekivanju Kundida
I tako Ukrajina izgubila rat zbog uskrate nekoliko hrvatskih vojnih operativaca.
Ma nemojte mi reći. Ova halabuka koja je dignuta kroz javni prostor nema apsolutno nikakve veze s Ukrajinom. Nema veze ni s NATO paktom koji kleči u startu čekajući rezultate izbora u Americi.
Jučer sam povukao paralelu između bana Jelačića i Blage Zadre. Između zaštite mađarskih i zaštite hrvatskih interesa.
Možemo se vratiti godinama unazad sve do 7. stoljeća i zapitati kada su se to u povijesti Hrvati borili za vlastite interese?
Ginulo se za Rim, novačilo se i ginulo za Beč, uzimalo danak u krvi za Istanbul, jurišalo s Napoleonom na Moskvu, navlačili su nam Austro-ugarske cokule i srpske opanke, i onda opet podatno nestali bez traga pred Staljingradom s jedne i u kanjonima Neretve i Sutjeske s druge strane. Pa i u ovom Domovinskom ratu spriječena je nova Srebrenica u Bihaćkom džepu, i izgubili smo Andriju Matijaš Pauka na pragu Banja Luke.
Pa dokle više?
Sjećate se drona koji je poletio iz Ukrajine i letio, letio, pa pao usred Zagreba. Od svega što znam, znam da nije pao zbog nedostatka viagre. Kako još nije počelo adekvatno suđenje bivšem ministru obrane, pretpostavljam da on zna puno više o tome.
Ja u slučajnosti slabo vjerujem. Ustvari vjerujem da se slučajnosti događaju s razlogom. Nekako nakon toga otvorila su se širom hrvatska vrata Ukrajincima i raznoraznim poklon paketima pomoći za Ukrajinu. Sad smo im neslužbeno obećali i ljude, čiji se broj, zbog negativnog pritiska javnosti iz dana u dan smanjuje. Istovremeno, na skupim ležaljkama na Kašjunima zemljaci im odmaraju umorne mlade kosti s pogledom na Jadransko a ne Crno more. Daleko od Regrutnog centra Oružanih snaga Ukrajine.
A kod nas.
Pomalo i lokacija se mijenja. Od općenito, Ukrajine, reteriralo se na Njemačku, a sad ateriralo u Wiesbaden.
I što kažu iz NATO-a -“Osoblje NSATU-a radit će u zapovjedništvu NATO-a u Wiesbadenu (Njemačka) i u logističkim središtima u istočnom dijelu Saveza kako bi pružili potporu Ukrajini. Pojedinačne zemlje odlučit će gdje unutar NSATU-a rasporediti svoje osoblje, u bliskoj suradnji s vojnim vlastima NATO-a”, dodao je službenik NATO-a u odgovoru za N1.
Tko zna čitati zna što znači “bliskoj suradnji s vojnim vlastima NATO-a” – kad se nađete pod njihovom kacigom.
Pri kraju. Ne dobivaju se više ratovi pješadijom i vojnom čizmom. Ratovi se dobivaju balističkim interkontinentalnim raketama ispaljenim tko zna kad i tko zna odakle. I dronovima, ovaj put s “viagrom”. Dugmići , gospodo dugmići, pa možda i iz Wiesbadena ili razarača USS Cole u istočnom Mediteranu.
Na kraju. Nisam se naslikavao s Putinom na Svjetskom nogometnom prvenstvu nit dijelio majice s crvenim kvadratićima, nisam ni recitirao Jesenjina na uho jednoj ruskoj toploj duši. Najbliže što sam bio blizu Rusije je njena književnost.
To pišem, jer znam da je najlakše dobiti partijsku plaketu ako nekome prilijepite etiketu.
Ovu karikaturu nacrtao sam 2006., kada je u Moskvi, na kućnom pragu ubijena Ana Politkovskaja, utjecajna ruska novinarka, dopisnica Novaje Gazete, borac za ljudska prava i vrli Putinov kritičar. I ubijena slučajno upravo na njegov rođendan.
I što bi im to na sjednici saborskog Odbora za obranu general Tihomir Kundid mogao reći, osim … Dugmići dobivaju rat gospodo, dugmići.
*********************************INTERMEZZO**********************************
