Erdogan vodi Tursku u međunarodnu izolaciju i građanski rat?

Erdogan očito sluša samo ono što želi čuti i učinit će ono najgore: otkazat će tursko članstvo u NATO-u, pokušat će još jednom migrantima ucjeniti Europu i gurnuti Tursku u građanski rat. A upravo je to prigoda koju čekaju i Kurdi i Rusi i Izrael, svi kojima je Erdoganova bahatost i njegovo otvoreno podupiranje islamskog terorizma naudilo.

Akutagavin „Rašomon“ zorno dokazuje da se istina krije u interpretaciji i motivu: koliko ljudi, toliko istina. Međutim na razini javnih medija i dnevnih novosti svaka se vijest može prigodno objasniti, iscrpno i s dovoljno dobrih argumenata učiniti vjerodostojnom, glavno da objašnjenje zvuči logično i javnost u događajima prepozna očekivanu crtu zavjere.

Javnosti treba ugađati, što znači ugađati, i to bi danas bio najvažniji postulat novinarstva. Na isti je način i lako i teško objasniti niz izuzetno važnih (nepovezanih?) događaja u prošlom tjednu, čak i kad se činjenice uredno poslože uzročno-posljedičnim redom.

1. srpnja ujutro, kako je javila Al-Jezeera, Republika Francuska je bez ikakve najave i diplomatske note ispraznila i zatvorila svoje veleposlanstvo u Ankari te konzulat u Istambul?! Jednostavno do daljnjeg stavila ključ u bravu! Niti jedna od EU ili NATO članica nije učinila ništa slično niti je o takvom potezu francuske Vlade bila obavještena.

Navečer 14. srpnja u Nici se dogodio teroristički napad u kojem je ubijeno 84 ljudi i ranjeno preko dvije stotine. Francuske snage sigurnosti napravile su tom prigodom teško shvatljiv propust i kasno navečer, usred nacionalnog slavlja (pada Bastilje) propustile su teški kamion na šetnicu gdje se slavlje održavalo. Takav teški propust teško je shvatljiv tim više jer je Francuska pod stalnim terorističkim napadima i već mjesecima u režimu izvanrednog stanja.

Već drugi dan, navečer 15. srpnja, u Turskoj je izvršen (neuspio?) državni udar. Uspio ili neuspio vrijeme će pokazati, ali je indikativno da je predsjednik Erdogan u panici, ili unaprijed planirano, pozvao svoje birače na ulicu kako bi ga zaštitili od vojske?!

Nakon svega, svjetski mediji pomno prate čistke desetaka tisuća ljudi iz sustava i vapaje predsjednika Erdogana za povratkom smrtne kazne u tursko pravosuđe, iz čega se da izvući zaključak kako je turski predsjednik spreman i na retroaktivnu primjenu smrtne kazne. Međutim, čudno je kako svjetski mediji ispuštaju iz vida da u turskim oružanim snagama još uvijek nedostaju 42 helikoptera i osam ratnih brodova u punoj ratnoj opremi. Treba isto tako spomenuti da je za vrijeme spomenutih događaja američki državni tajnik, John Kerry bio u službenom posjetu Rusiji.

Pitanja se množe, a odgovori mucaju, jer kombinacijama nema kraja, a vijesti s terena neprestano se iz ovog ili onog razloga zamračuju. I stalno se treba vraćati na činjenicu da je bez znanih razloga i bez ikakve najave Francuska doslovno ispraznila i zatvorila svoja diplomatska i konzularna predstavništva u Turskoj.

Što je francuska služba znala da su na takav način zatvorena diplomatska i konzularna predstavništva u Turskoj, zašto je u Nici napravljen takav teški sigurnosni propust i ima li to sve ikakve veze s državnim udarom u Turskoj?

Ostaje otvoreno pitanje korelacije između tri spomenuta događaja; zapravo što je uzrok, a što posljedica, gdje je početak i gdje je kraj? Neke činjenica sasvim dovoljno govore za sebe: čistke Staljinovih razmjera, da bi ih se Kim il Song i Pol Pot posramili: dakle do sada preko 60 000 ljudi je pod istragom, uhićeno i suspendirano. I vremenski škripac. I silna Erdoganova žurba je činjenica i govori dosta: Erdogan mora sve svoje (ne samo) političke protivnike što brže i počistiti te pronaći i neutralizirati snage koje su pokrenule državni udar. A to su svi koji nisu njegove pristaše, inače je Turska u građanskom ratu.

Erdogan je nesumnjivo pobjednik demokratskih izbora, ali je i islamski fundamentalist koji sve vrijeme svoje vladavine želi od sekularne republike stvoriti islamsku državu, a muslimanskom svijetu se nametnuti kao neprikosnoveni vođa s ovlastima kalifa. Podatak da je smjenio 1500 akademika, sve dekane fakulteta, 15 000 učitelja i profesora… govori sasvim dovoljno. Kakve oni imaju veze s vojnim državnim udarom?

Turski sultan Sulejman veličanstveni, tj. njegov Veliki vezir, sa svojom je vojskom 1529. godine došao do pod Beč i tamo od katoličke vojske doživio poraz. U drugom turskom pohodu 1683. godine vojska sultana Mehmeda IV. dojahala je do pod bečke zidine i ponovno su Turci doživjeli poraz od kojeg se Tursko carstvo više nikad nije oporavilo.

Turski predsjednik Erdogan s migrantskom je krizom, njegovim ratnim izumom, otvoreno je kontaminirao Pariz, Beč, Bruxelles, London, Berlin… nanio je veliku štetu i pokušao ucjenjivati Europsku uniju, ali nije ni pobijedio. Posljednjih je dana iznova oživio tzv. balkansku rutu a sada mu je država na rubu građanskog rata!

Malo mu je opcija ostalo na raspolaganju i niti jedna za njega nije dobra i povoljna. Ako mu je doista stalo do cjelovite i snažne Turske, povlačenje sa svih dužnosti i raspisivanje parlamentarnih izbora donekle bi pokrpalo unutarnje tenzije i vratilo Tursku među moderne države svijeta. Teško je ta opcija zamisliva, jer Erdogan je izgubio osjećaj za mjeru, postao je vođa “nekontrolirane” mase koja traži krv tisuća ljudi bez suda i suđenja; uveo je tromjesečno izvanredno stanje, a to je tek početak.

Erdogan očito sluša samo ono što želi čuti i učinit će ono najgore: otkazat će tursko članstvo u NATO-u, pokušat će još jednom migrantima ucjeniti Europu i gurnuti Tursku u građanski rat. A upravo je to prigoda koju čekaju i Kurdi i Rusi i Izrael, svi kojima je Erdoganova bahatost i njegovo otvoreno podupiranje islamskog terorizma naudilo. Takvim scenarijem će Erdogan jednoznačno pokazati da je od prvog dana bio vjerski fanatik i podupiratelj islamskog radikalizma, terorizma i logističar ISIL-a; podupiratelj svih onih radikalnih elemenata koji se eksplozivnim napravama bore protiv “nevjernika”.

IZVOR: HRsvijet