Fusnote o životu: dan četvrti
Današnji dan posvećen je ribolovu uz trunčicu povijesti ispričanu od strane starijih mještanina, jer s njom se praktično morate susresti ako na Barbatima idete u ribolov na Gornje more. Ne, svi vi pravopis-policajci koji ste sada rastvorili usta u negodovanju, nisam krivo napisao. Moja žena je iz mjesta Zubovići na otoku Pagu, mjesta Metajna, Dražica, Zubovići, Kustići i Vidalići čine Barbate i leže uz more u Paškom zaljevu, a Gornje more je more između Paga i kopna. Da bi došli do njega morate ići preko Kozjeg berda pa se znam šaliti da idem u brda loviti morsku ribu.
Krećem u ribolov po novootvorenoj hiking poučno – rekreativnoj stazi pod nazivom Osapnik koju je ovog ljeta označila vrlo aktivna udruga Veli škoj iz Zubovića. Staza za hiking nova, no pojedini njeni dijelovi izgrađeni (ili napravljeni?) još za vrijeme Prvog svjetskog rata no do njih treba doći. Još se uspjeti na ovaj dio da bih lovio ribu na moru:)
I onda se dođe do prvih ostataka puta kojeg su (g)radili ruski zarobljenici u Prvom svjetskom ratu. Sjećaju se stariji mještani da su bili skroz izgladnjeli i kad bi došli u priliku da zamole nešto za hranu u selu, pojeli bi i čistu sol ako bi im dali.
Kopao se boksit koji se onda vozio u malim vagončićima na tračnicama kojih danas više nema ni u tragovima u Velu luku na daljni prijevoz čamcima.
Napuštenih rupa gdje se kopao boksit ima po cijelom Kozjem berdu i doslovce je ostao samo kamen.
No ima još hodanja po škrapama prije nego se dođe do tog famoznog Gornjeg mora:
Namjerno sam skrenuo s Osipnik staze malo zbog tjelovježbe, a malo da vidite kud ja to blantam dok idem u ribolov. Treba se spustiti s vrha dolje jer riba je ipak u moru!
Odozgo izgleda pitomo, na ovo je pogled unatrag dok ste se spustili trećinu puta:
I kad pomislite da ste negdje kako se ono kaže Bogu iza nogu pred vama se pojavi tabla:
Ne, ovo nije ona poznata Vela Luka na Korčuli koja je opjevana, ovo je zaljev Vela luka na Gornjem moru. Postoji i Mala luka, a uz uvalu Porat sve imaju svoju povijest. Naime, nekad nije bilo cesta kao danas, još manje trajekata, a kamoli mosta. No narod je trebao negdje prodati janjetinu, sir, grožđe, vino, rakiju. I onda su oni bogatiji na magarcima, oni siromašniji na svojim leđima nosili te proizvode preko brda u ove prirodne luke pa bi ih čamcima otpremali preko u Cesaricu i dalje kako tko umije. I zašto bi onda meni bilo teško jednom-dvaput na godinu blantat preko brda na ribičiju samo s ruksakom i štapovima?
Da, ovo iza mene je provalija pa se treba popet više na brdo kako bih je zaobišao, no vjerujte, sve to vrijedi kad na kraju imate ovakav završetak:
Idem li uvijek na ribolov na Gornje more? Ne, ponekad sam pravi suvremen, moderan čovjek koji se komotno doveze autom do samog mora, ali to su već druge pozicije za drugu priču!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
