Fusnote o životu: dan drugi
Smisao mog godišnjeg odmora je ribolov. Valjda je to shvatio i onaj gore pa me svake godine i podari ulovom s kojim sam ja presretan. No da bih mogao u ribolov, treba osposobiti meštriju (ribičke štapove) koje više i ne vozim natrag u Čakovec, ostaju ovdje kod tasta i punice da ih ne bi dogodine slučajno zaboravio ponijeti. Više me i ne privlači ribolov na slatkim vodama. Tamo kad ideš u ribolov moraš pripremiti štap za određenu vrstu ribe, s određenim mamcem i određenim vremenom za lov. Na moru staviš lignju u bilo koje doba dana ili noći i nikad ne znaš što ćeš uloviti. A ulovio sam već svašta – i po veličini ribe i po vrsti ribe. I veći je gušt izvlačiti morsku ribu. Možete uloviti šaruna od 40 dkg i boriti se s njime kao sa šaranom od 4 kg. I zato nedjeljno jutro posvećeno prvo udruzi Mlada pera jer zbog velikog broja radova prispjelih na natječaj zadnjeg službenog dana natječaja treba ih sve objaviti, ali i produžiti rokove. I onda je na redu slaganje štapova: zamjena najlona, stavljanje olova, udica, podmazivanje… – posao koji zahtijeva i dvije jutarnje kave, ne samo jednu!
Poslije ručka medicinsko kupanje u moru jer u 17:00 je događaj dana, tjedna, godine i malo dužih staza: Hrvatska igra u finalu Svjetskog prvenstva. Dok ovo pišem svi već znamo rezultat i možemo samo čestitati Vatrenima na uspjehu. Uljepšali su hrvatsku svakodnevicu. Gospodarski nam nije ništa bolje, političari su pijavice kao i prije mjesec dana, ali ovih 31 dan se to lakše podnosi. Tko zna, možda nogometom započnu neke promjene. Svojevremeno je i nogometna utakmica Dinamo : Crvena zvezda pokrenula neke događaje, zar ne?
Poslije utakmice surfanje i gle čuda! U Pagu nekom čudnom igrom sudbine nekoliko ljudi s kojima sam nekad radio, a i oni sami međusobno nisu znali da su istovremeno na Pagu i u Pagu. I naravno, dogovor za piće u Pagu, a kad nego točno u ponoć dok pojedini završe s poslom. Odlazim prije u Novalju posjetiti rodbinu. Ne da mi se vući cijeli novčanik sa sobom pa u masku mobitela ubacujem osobnu, karticu tekućeg i nešto gotovine.
Došlo je i vrijeme odlaska u Pag, nalazimo se, izljubljujemo, pričamo, prisjećamo se, trenutne novosti. Povratak kući i kod skretanja za Zrće počinje plesati crveno svjetlo gore-dolje: zaustavlja me policija. Nema frke! Ima! Ima! Ima frke! Vozačka je ostala u novčaniku! Zaustavljam se, spuštam prozor, počinjem rezignirano mahati rukom i doslovce izjavljujem: Ma koji sam ja baksuz! Godina dana me ne zaustavi murja i sad danas kad nemam kod sebe vozačku hop! – tu ste! Mlađi policajac me smiruje: nema problema, dajte osobnu za provjeru! Stariji uzima osobnu, provjerava u računalu, vraća i upozorava kolika je kazna za neimanje vozačke! Svjestan svoje nemarnosti zahvaljujem im na razumijevanju i odlazim kući spavati!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
