Fusnote o životu: dan prvi
Kad neplanirano završiš tjedan dana na godišnjem, a još neplaniranije na moru, to može završiti samo na jedan mogući način, kao kaleidoskop neplaniranih događaja. A sve je započelo krajnje nedužno!
Dakle, ja sam jedan od onih koji je odabrao punicu koja živi na moru da imam gdje besplatno odlaziti na ljetovanje. Ni preblizu ni predaleko! Po Raymondovom savjetu!
Prvi kojemu zahvaljujem za ovaj svoj put na more je moj automehaničar Ivek. Da on nije u petak radio na mom autu do 22 sata ja u subotu ne bih mogao na more. Zatim moram zahvaliti svom najboljem frendu Davoru koji me u subotu rano ujutro vozio po taj moj auto nakon što je noć prije slavio rođendan.
Spakirao sam se dok si rekao keks budući da idem samo na tjedan dana pa mi je dosta jedna vrećica stvari. Jedino sam zaboravio uzeti slušalice, ali preživjet ću.
I tako sam se našao na putu u pol bijela dana u autu bez klime u najudarnijem subotnjem terminu na pravcu kopno – more. Odlučio sam izbjegavati autoput cijelim putem i uživati u prirodi na putu.
Priroda na putu je htjela da su radovi na staroj karlovačkoj cesti od Zagreba pa još nekoliko dugih kilometara, ali kad se svi rade Toša napravio sam se i ja i izbjegao zaobilazni put i nastavio voziti po šljunku, grabama, prašini pitajući se zašto mi ovi bageri, buldožeri i ostale grdosije smetaju na cesti, što sad izvode neke tu piruete pa moram stati i čekati dok se maknu. Konačno sam došao do asfaltiranog dijela cesta, ali i dalje nastavio gmizati po cesti. Kolona je doslovce od Zagreba do Karlovca, a usporavaju je još i semafori. U Jastrebarskom tu i tamo netko pokaže samilost prema lokalnom stanovništvu pa ih propusti da se uključe u kolonu iz svog dvorišta ili parkirališta ispred radnog mjesta ili trgovine.
Ulazak u Karlovac. Za moj pojam u Karlovcu definitivno ima previše semafora i još k tome uopće nisu sinkronizirani pa prolazak kroz Karlovac traje skoro koliko i put od Zagreba do Karlovca. Ali ako preživite Karlovac dalje je laganini. Trebalo bi natočiti goriva i koliko se sjećam u Generalskom Stolu ima benzinska – koja više ne radi, prodaje se! Zato je logično obavezno zaustavljanje na benzinskoj u Josipdolu. Taman je smjena, a onaj koji preuzima smjenu sočno opsuje kad čuje od kolege da su problemi s kartičnim plaćanjem jer pos terminal gubi vezu. Ja sam naravno natočio do vrha i naravno nisam imao toliko gotovine što je i sam prodavač zaključio retoričkim pitanjem imam li keša. No kako sam rođen pod sretnom zvijezdom moja kartica prolazi – taman se malo pojavila veza.
Nastavljam put, ali zaključujem da mi treba kava i stajem u kafiću na glavnoj cesti u Modrušu sakrivenim iza kuće (treba vidjeti da bi razumjeli). Terasa puna lokalaca, ja uljudno zaželim dobar dan, odem na šank, naručim i produžim na WC. Pri izlasku na šanku me već čeka moja narudžba, lokalci su morali pričekati iako su naručili prije mene. Uzimam piće i odlazim za jedini slobodan stol na terasi. Prvo minuta-dvije tišine dok su me lokalci procjenjivali, ali su ubrzo nastavili svojim razgovorom. Nisam zanimljiv ili nisam ocijenjen provokatorom. Kad je sve poslužila, konobarica mi usput donosi račun, ali odmah plaćam. Kava s mlijekom i bočica gazirane vode s okusom = 15 kn. Osjećao sam se kao Purger dok sam ostavljao 20. Usput sam nazvao Radio Antenu i dao izvještaj o stanju na cesti kojim sam prošao i apelirao na motocikliste da iz sigurnosnih razloga počnu uvažavati ostale sudionike u prometu kao što i mi njih uvažavamo. Puno sam ih sreo na cesti i većina ih nije bila nimalo korektna u saobraćaju dovodeći u opasnost sebe, ali što je još važnije i druge. Moj izvještaj je pušten na radiju u 14 sati. I izvještaj kako je motociklist u Zagrebu pregazio pješakinju koja je preminula.
U šoku jer nije prvi put da su se ostvarile neke moje crnje slutnje stigao sam na trajekt. Kolona podugačka i treba čekati na ukrcaj najmanje sat vremena. Na trajektu osoblje, ne bih rekao odlučno, više bih rekao pojedinci nadrkani. Ili je takav moj doživljaj jer sam na putu za koji mi inače treba 4 sata danas potrošio sedam.
Stoga kad sam stigao na cilj poduzimam najbolji mogući potez: uzimam ručnik za plažu i odlazim se baciti u more!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
