Goli kuhar ili goli konobar?
Kao konobar sam počeo raditi doslovce kao klinac. No zapravo, ne odmah kao konobar: prvo sam kod ujaka meo diskač pa gulio krumpire pa čistio povrće pa pomagao u kuhinji pa obrađivao meso pa kuhao pa prešao za šank i na kraju tog lanca u salu, kao konobar. Istina je i da je ovaj prijelaz iz kuhinje za šank bio na moje izričito inzistiranje nakon jednog nemilog događaja na Zrću. Ne ovom današnjem Zrću nego onom od prije četiri desetljeća kad je na mjestu današnjeg Aquarius Cluba bila jedna građevina koja je danju služila kao restoran, a noću kao disco u koji sam ja kao teenager znao nekad otići poslije posla. Te presudne ljetne večeri sam također završio s poslom, istuširao se, spremio i otišao u disco. Onda vam je još u discu bilo pravilo prvo mjuza za čagu pa u neko doba sentiši. Nije mi bio problem zamoliti neku djevojku za sentiš pa je tako bilo i te noći. Laganica, teenageri plešu sentiš i u jednom trenutku ona me upita: Ti radiš u kuhinji?
Da! – odgovorim predosjećajući da nešto neće biti dobro.
Osjeća se! – odgovorila je.
Da sam propao u središte Zemlje ne bi bilo dovoljno daleko ni duboko! Sram! Miris gulaša, ribe, svi kuhinjski mirisi cijelog ljeta su izbili iz mene te noći ma koliko se ja tuširao i bez obzira na onaj gel iz Njemačke što sam dobio na poklon od jednih stalnih gostiju. Otplesao sam taj ples do kraja (hvala joj što me nije javno ponizila), zahvalio na plesu, otišao kući i rekao ujutro ujaku: ja više u kuhinji raditi neću! To ljeto još jesam, ali sljedećeg više ne. To je bio moj uvjet da opet dođem raditi!
No vratimo se tom mom učenju posla: ujak me naučio mnogo stvari, a posebno pamtim dvije:
- prvo, ako sjediš i odmaraš, odjednom ti dolazi šef, NIKAD nemoj skakati na noge. Ako taj šef ne primjećuje što si radio i napravio dok njega nije bilo, kod takvog nije ni vrijedno raditi!
- drugo, konobar si uvijek mora biti dobar s kuharom, pogotovo ako želi fino jesti!
Pamteći to, na svim svojim kasnijim radnim mjestima sam si bio dobar s kuharom i uvijek se to isplatilo! I dan danas sam u dobrim odnosima s kuharima. S chefovima, hm, pa to je već malo drugačija priča.
Recimo ovakva:
dođete u fancy restoran, u stvari chefovi vam nisu baš u restoranima, oni su u konobama, tavernama, bistroima i tako nešto. Nikad to nije samo restoran. To je ispod nivoa jednog chefa.
Dakle ušli ste u taj gastronomski hram i uzeli specijalitet dana: šmuf de la pljuf con frljuf a la chef . Cijena je masna, ali Bože mili, to sprema osobno chef i još desetak njegovih pomoćnika. Najradije bi popili pivo, ali to se u takvim svetištima ne pije, stoga uzimate čašu vina koje vam preporučuje prištičavi 23-godišnji sommelier. Vama vino malo presuho, ali ajde se ti usudi to reći ovom tipu koji hej, ima 23 godine i zna sva vina svijeta za koja ti nisi nikad ni čuo. Nije ni on za pušipel, ali njegov problem.
Elem, evo konobara i donese neku minijaturu na tanjuru. Aha, couvert. Pa znam ja što je couvert: nije to samo nešto sitno za ‘pod zub’ dok čekate naručeno jelo, već uključuje postav stola, čisti pribor, čaše, stolnjak i zauzeto mjesto, po uzoru na francusku kuhinju. Lijepo izgleda, moram priznati, šareno, a opet nekako skladno. Smazao sam to u dva-tri zalogaja. Otišla i ona čaša vina pa uzmem još jednu. Hoće mi ovaj malac uvaliti neko drugo, čudi se što hoću dalje isto vino. Pa kako neću htjeti isto vino klipane kad si mi to vino preporučio uz moje glavno jelo?
Odnio konobar tanjur, ja čekam glavno jelo pa malo gledam okolo. Ima tu i poznatih faca, u pravim večernjim oblekama. Dobro da nisam odjenuo traperice nego ove safari stil hlače. Dosadilo mi razgledavati pa na kraju idem raditi ono što sam htio izbjeći, ali ne ide, surfanje na mobaču. Naravno, kad dođe jelo ću ga poslikati, šteta što nisam poslikao onaj couvert, baš je bio colourful, vrlo živopisan. Čekirao sam da sam na ovom svetom mjestu i surfam. I surfam ja, surfam, a mog jela nema pa nema. Prošlo je već ohoho vremena. Skupljam hrabrost i mahnem rukom da pozovem konobara i da ga pitam hoće li uskoro moje jelo. Evo konobara, lebdi među stolovima – i donosi mi račun. Pa kako mi donosiš račun, a nisam još jelo dobio?
Pa kako niste dobili jelo, sve ste pojeli!
Tko, ja?
Da, Vi! Još ste pohvalili kako je živopisno!
Počinjem shvaćati! Ono što sam ja mislio da je couvert to je bio specijalitet dana šmuf de la pljuf con frljuf a la chef!
Bože, pa zar će na kraju doista vineršnicl spašavati svijet?
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
