Gorkić je govorio o bijesnim političarima i blaženim radnicima
U tri sata
Zapri vrata
Vura tuče
Sova huče
Smrt je blizu
Komarci grizu
Gorkić tipka
Muza ga pipka
Slova lete
Riječ se plete
Rečenica se nazire
Od sna se zazire
No pjesmica je gotova
I san gmiže preko plotova
Nema još smrti
Dok se puno ideja vrti
Ljubomora ne treba
Tvoj položaj se ne vreba
Sve što želim
Da još par priča velim
Konobar je maska moja
Da mi duša bude svoja
Prijatelji ajmo biti
Jal pod zemlju sakriti
I želim ti laku noć
U zemlju snova treba poć
Gorkić je govorio!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte za dječju slikovnicu”]
