Gospodo Vičević i Srpak, zar se moja svijeća upaljena za poginule ne računa?
Načelnik Općine Selnica i županijski vijećnik Ervin Vičević objavio je na Facebooku status koji je eMeđimurje našao za shodno da ga objavi u cijelosti!
Muralist donosi u cijelosti govor koji je gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak održao na misi u sklopu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
Meni nije na kraj pameti da prenosim taj status i taj govor jer ih doživljavam izrazito populistički. No objavit ću ovdje dva citata koji me izrazito zabrinjavaju, a pogotovo onaj gospodina Vičevića:
“Krenuo sam jutros na misno slavlje u Čakovec povodom najvećeg hrvatskog praznika Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Kako para uši ovo domovinske zahvalnosti. Kad tamo crkva skoro pa prazna. I pitam se gdje su županijski vijećnici, načelnici ili zamjenici, ravnatelji škola, direktori javnih poduzeća, svi oni koji bi trebali biti primjer u svojim sredinama jer su tu gdje jesu zahvaljujući politici i državi koja je stvorena na krvi i žrtvi onih kojima bi mi danas trebali odati domovinsku zahvalnost.”
Isto to, malo drugačijim riječima, rekao je i gospodin Srpak:
“Jučer u Čakovcu, već je župnik nešto natuknuo, bilo je premalo ljudi, bilo je malo onih koji bi trebali tamo biti po svojoj dužnosti. Svi mi koji smo na neki način javni ili politički djelatnici apsolutno bi tamo trebali biti. “
Prije nego opet krene lavina pogrdnih naziva prema meni tipa komunjara, jugokopile, izrodu konobarice iz Crvene zvezde i slična nadahnuća, prvo što ću reći gospodinu Vičeviću i gospodinu Srpaku je kako ih nije sram omalovažavati sve one (pale) branitelje koji nisu vjernici, ili koji nisu pripadnici izgleda “jedine” prave vjere? Usudim se reći da su stavljeni u drugi plan i omalovaženi (poginuli) branitelji koji ne prakticiraju (pravu) vjeru. Ne razumijem zašto se računa da je odana počast samo ako si bio na misi? Zar se van crkve ne može (ili ne smije?) odati počast?
Sljedeće što je vrlo zabrinjavajuće je izjava da dužnosnici, ravnatelji škola, direktori poduzeća MORAJU biti na misi! Zašto bi morali? I zašto bi ti dužnosnici, ravnatelji škola, direktori poduzeća, morali biti vjernici? Nije li vjera osobna stvar svakog čovjeka?
Znači li to da će ubuduće na natječajima za ta radna mjesta ključni uvjet biti jeste li vjernik?
I na kraju, ono najvažnije:
znači li to, zbog toga što nisam vjernik i nisam bio na misi, gospodo Vičević i Srpak, da se moja svijeća upaljena za poginule ne računa? Ili se ne računa jer sam je upalio u svom domu, a ne javno pred okom kamere?
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________