Grah naš svagdašnji
I tako dođe Prvi maj (zanimljivo da nije uvriježeno Prvi svibanj), praznik kojeg istovremeno i volimo i mrzimo. Volimo ga jer je većina ljudi ipak kod kuće i ne radi, a mrzimo ga jer nas podsjeća kako je do njega došlo i da je vrlo moguće realno dokazivanje krilatice “Povijest se ponavlja!”
Podsjetimo se malo kako je nastao praznik rada 1.svibnja, pardon 1. maja:
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
U spomen na krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Kod nas se 1. svibnja još do prije koju godinu slavio uz okupljanja radnika s porodicama, uz sportske igre za djecu i odrasle, međusobno druženje i naravno, grah. Danas se 1. svibanj slavi tako da pogledate gdje tko organizira grah (naravno, tražite besplatni) i onda žurite da budete među prvima jer bi mogli i ostati bez “svoje” porcije graha. A organizatori pokvareni, pa svi organiziraju grah u isto vrijeme. Da su imalo razumni, jedni bi napravili u 10 sati, drugi u podne, treći u 14:00, četvrti u 16:00 i peti u 18:00. Bio bi to divan raspored i Vi bi stigli barem na još 2 mjesta gdje se dijeli grah i riješili muke što jesti taj dan!
A da se ima za što prosvjedovati, ima! Sluša li tko te prosvjede? Ne! A postoji li mogućnost da se povijest ponovi? Pa priznajmo, nije nemoguće, kakva je situacija!
Pa kad se povijest počne ponavljati, ja predlažem da od toga napravimo turističku atrakciju. Svake godine za 1. svibnja organizirajmo reality show: “Kako je to bilo 1886 – vjerodostojan prikaz!”
Možda onda skrenemo nečiju, a bome i svoju pažnju na same sebe!
Da nam živi, živi rad!
*********************************INTERMEZZO**********************************