Hrvatski izvođači “žrtve” novog zakona

Jučer je u Zagrebu održana prva ”Međunarodna konferencija o digitalnim pravima u glazbenoj industriji ” na kojoj su kroz dva panela, prvi pod nazivom: ”Direktiva o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu – implementacija u EU”, te drugi pod nazivom ”Izazovi poslovanja u glazbenoj industriji nakon stupanja na snagu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima” istaknuti domaći i međunarodni stručnjaci te osobe sa dugogodišnjim iskustvom u radu glazbene industrije zaključili kako je Direktiva iskorištena da bi se u novi hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima uvrstila neka dodatna pravila koja su suprotna ciljevima koji su na europskoj razini postavljeni kada se govori o glazbenoj industriji odnosno odnosu izvođača i diskografa.

   

Direktorica ZAPRAF-a Maja Vidmar Klarić u zaključku konferencije istaknula je kako je „današnja konferencija donijela odgovore na brojna pitanja i iznjedrila vrlo stručne analize novih pravila u hrvatskom Zakonu koji se tiču glazbene industrije, ponajprije činjenicu da su najveći „gubitnici“ novog Zakona upravo hrvatski izvođači koji su novim pravilima pravno, ali i faktično stavljeni u nepovoljniji položaj negoli je to bilo ranije predviđeno Zakonom. Umjesto bolje zaštite izvođača i kreativaca u glazbenoj industriji u digitalnom dobu koji je bio jedan od ciljeva Direktive, ali i nesmetanog razvoja digitalnog tržišta i ulaganja diskografa, za izvođače i diskografe ostavljena su brojna otvorena pitanja, prvenstveno zbog ograničavanja njihove slobode izbora, reguliranja međusobnih odnosa te nametanjem i uvođenjem u taj odnos izvođačke organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja nema ama baš nikakve veze sa ulaganjem izvođača i diskografa u snimke, distribuciju istih na digitalne servise pa niti sklopljene ugovore sa glazbenim digitalnim servisima.“ Najveći pravni, ali i poslovni izazov, kako je istaknuto na konferenciji, uvođenje je retroaktivne odredbe u novi Zakon kojom se nameće obveza diskografima da naprave reviziju tisuće ugovora za preko nekoliko stotina tisuća snimaka, što je u praksi neprovedivo te potpuno anulira pravo vlasništva i raspolaganja odnosno iskorištavanja pojedine snimke, kao i sva ulaganja koja je diskograf imao na pojedinoj snimci kada ju je snimio i naknadno prilikom digitalizacije, digitalne distribucije, marketinga i ostalog.

Važnost ove konferencije nije samo što je ona Hrvatsku po prvi put stavila na europsku kartu glazbeno pravne industrije već ona jasno ukazuje na sve negativnosti donesenog Zakona koji je izvan okvira EU direktive, koja predstavlja veliku prijetnju hrvatskim sudovima koji će se zbog nedorečenog Zakona i retroaktivne odredbe, ukoliko je Ustavni sud ne ukine, naći u rješavanju brojnih nepotrebnih i skupih sudskih sporova. Može se zaključiti da su hrvatski izvođači „žrtve“ novog Zakona.

Govornici na konferenciji bili su istaknuti domaći i međunarodni stručnjaci iz područja prava intelektualnog vlasništva te predstavnici međunarodnih i domaćih diskografskih kuća: Kristina Janušauskaitė (direktorica europskih pravnih poslova, IFPI – Svjetska diskografska organizacija); Mateja Đurović (izvanredni profesor ugovornog i trgovačkog prava i sudirektor Centra za tehnologiju, etiku, pravo i društvo na King’s College u Londonu); Valentina Šokec (odvjetnica u odvjetničkom društvu Korper i partneri, članica Radne skupine za izradu prijedloga novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima); Enzo Mazza (izvršni direktor Federacije talijanske glazbene industrije i koordininator Odbora za intelektualno vlasništvo Američke gospodarske komore u Italiji); Ludvig Werner (direktor IFPI Sweden); Robbert Baruch (viši potpredsjednik odnosa s javnošću, Universal Music Group); Želimir Babogredac (direktor Croatia Records i predsjednik Hrvatske diskografske udruge); Branko Komljenović (direktor Menarta i dopredsjednik Hrvatske diskografske udruge); Siniša Bizović (direktor SPONE, izdavačke kuće); Ema Duljaj (Croatia Records, digitalni odjel), Maja Vidmar Klarić (direktorica ZAPRAF-a, članica Radne skupine za izradu prijedloga novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).

Evo i što su izjavili panelisti:

KRISTINA JANUŠAUSKAITĖ – direktorica europskih pravnih poslova u Europskom uredu IFPI-ja

Tijekom panela, Kristina Janusauskaite komentirala je ukratko, da je „EU DSM Direktiva o autorskim pravima rezultat dugih i složenih pregovora među zakonodavcima EU. Tekst Direktive odražava ravnotežu koja je postignuta nakon njih. Većina država članica implementirala je Direktivu pomno prateći njezin tekst. Hrvatska je među njima. Međutim, postoje neke odredbe koje se tiču ugovora o autorskim pravima u glazbenom sektoru, koje nadilaze Direktivu i postavljaju mnoga pravna pitanja i nedoumice.“

ENZO MAZZA – izvršni direktor Federacije talijanske glazbene industrije (FIMI)

S talijanske perspektive, čini se da implementacija Direktive o autorskom pravu u Hrvatskoj nije u skladu sa standardima Europske unije.

I dalje stvara kompleksnu situaciju u kojoj je kompletno drugačiji niz pravila na snazi u zemlji Europske unije, a ovo je digitalna era, gdje fizičke granice nestaju zahvaljujući streamingu, pa će to imati negativan utjecaj na tržište.

ROBBERT BARUCH – viši potpredsjednik za odnose s javnošću, Universal Music Group

Od 2013. traje rasprava u Europskoj uniji oko načina funkcioniranja autorskih prava na internetu. Organizirane su debate, pokrenute istrage i održani mnogi sastanci u Europskom parlamentu, Vijeću Europe i Europskoj komisiji, što je rezultiralo Europskom direktivom o autorskom pravu iz 2019.

Dok su mnoge države odlučile doslovno implementirati ovu pažljivo konstruiranu direktivu, Hrvatska je odlučila izmijeniti zakon s veoma kontroverznom klauzulom, koja, ukoliko se održi, možda prisili glazbene kompanije svih veličina da ponovno procijene i potvrde prava za desetine tisuća pjesama. Ova klauzula bez presedana mogla bi biti skupa, vremenski vrlo zahtjevna i mogla bi rezultirati smanjenim ulaganjima u umjetnike i njihovu glazbu.

MATEJA ĐUROVIĆ – izvanredni profesor ugovornog i trgovačkog prava i sudirektor Centra za tehnologiju, etiku, pravo i društvo (TELOS) na King’s College u Londonu

Novi hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, osobito članak 306, stavak 5 se čini problematičnim s perspektive Europske konvencije o ljudskim pravima, zakonima Europske unije i privatnog prava. Ovaj članak je u suprotnosti pravilima i principima Europske konvencije o ljudskim pravima i zakonu EU koji garantira pravnu sigurnost i predvidljivost, zaštitu legitimnih očekivanja stranaka, slobodu ugovora i zabranu retroaktivne primjene zakona.

To je zato što se članak  306, stavak 5 izravno upliće i ograničuje/isključuje prava koja su već bila utvrđena na temelju valjanih ugovora sklopljenih prije donošenja ovog Zakona i nema adekvatnog obrazloženja koji opravdava takvo miješanje. Dato obrazloženje Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima je nedostatno, nejasno i svakako nedovoljno, ako uopće, obrazlaže kako bi opravdalo njegovo postojanje.

Jedan od glavnih načela proizašlih iz načela vladavine prava u modernoj demokraciji jest da se zakoni ne mogu primjenjivati retroaktivno jer usvajanje retroaktivnih zakona uvijek predstavlja izazov fundamentalnim principima jednakosti, izvjesnosti i predvidljivosti koji su osnova vladavine prava. Uz to, sloboda ugovaranja je sveobuhvatno ekonomsko načelo na kojem se temelje sva tržišta i demokratska društva koja se mora promatrati kao temeljna vrijednost koja se samo iznimno može ograničiti, što nije poštovano u slučaju najnovijeg hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

BRANKO KOMLJENOVIĆ – direktor diskografske kuće Menart i dopredsjednik HDU-a

Naša očekivanja od panela su da još jednom bacimo svijetlo na sve loše aspekte prošle godine donešenog zakona, koji je ozbiljna prijetnja daljnjem razvoju diskografskog tržišta u Republici Hrvatskoj. Posebno ako uzmemo u obzir da je digitalno tržište u Hrvatskoj tek u začetku, sve negativne konotacije retrogradnosti Hrvatskog zakona mogu biti velika prepreka razvoju digitalnog tržišta i mogućnosti izvođača za daljnja ulaganja u domaće izvođače. Stoga očekujem da naš panel uputi takvu poruku, da nam treba jasan i uređen zakon, koji će biti na usluzi svim kreativcima, i nama diskografima za daljnji razvoj digitalnog tržišta koji naša zemlja i zaslužuje.

ŽELIMIR BABOGREDAC – predsjednik HDU-a

Glazba je u središtu hrvatskog identiteta i kulture te u velikoj mjeri doprinosi i gospodarstvu. Izdavačke kuće imaju ključnu ulogu u upravljanju i održavanju zdravog glazbenog ekosustava koji omogućava cjelokupne aktivnosti. U obliku financijskog doprinosa i radne snage izdavačke kuće (proizvođači fonograma) ulažu u karijere glazbenika kako bi im pomogle u postizanju njihovog najvećeg kreativnog i komercijalnog uspjeha. Izdavačke su kuće vodeći investitori u glazbenike i njihovu glazbu – samo u Hrvatskoj ulaže se preko 30 milijuna kuna godišnje u glazbenike, repertoar i marketing zajedno. Izdavačke kuće glazbenicima pružaju timove vrlo kreativnih i motiviranih pojedinaca, koji onda surađuje s glazbenicima kako bi im pomogli pretvoriti njihove karijerne ideje u stvarnost.

MAJA VIDMAR-KLARIĆ – direktorica ZAPRAF-a

Novo doba u glazbenom poslovanju određeno je dominacijom digitalnih glazbenih platformi i trendovima poslovanja u glazbenom ekosustavu koji, s jedne strane, prate razvoj informatičke tehnologije i novih mogućnosti koje novi kanali komunikacije i distribucije glazbe omogućuju dok je s druge strane određeno i novim načinima pristupa glazbi i novim navikama slušanja glazbe koje su se razvile kod publike. Uz to, novo vrijeme dovelo je i do redefiniranja vrijednosti intelektualnog vlasništva i potrebe bolje zakonske zaštite tog vlasništva. Danas se prava intelektualnog vlasništva okupljena u poslovanju s glazbom – autorsko, izvođačko, diskografsko – smatraju vrijednijima no ikada ranije – kako u moralnom, tako i u nominacijskom smislu. Upravo je stoga misija ove konferencije povezati stručnu javnost unutar glazbene industrije kako bi kroz predavanja osigurali edukacije, razmjene znanja te europske i domaće prakse na području glazbene industrije.

Želja nam je da svi dionici glazbenog poslovanja budu u prilici biti bliže inovacijama i promjenama koje donosi novo doba, novi uvjeti i novi poslovni pristupi na tržištu. I to bez obzira je li riječ o tehnologiji, autorskom pravu, primjerima iz prakse, pitanjima diskografske industrije ili pitanju prava izvođača.

EMA DULJAJ – menadžerica za digitalnu distribuciju u diskografskoj kući Croatia Records

Digitalno tržište je elastičan i promjenjiv pojam, osobito u kompleksnom društvu kao što je naše. Ukoliko želimo ostati u korak s ostatkom svijeta i napredovati u ostvarivanju uspjeha kao i do sada, moramo često nefleksibilne i rigidne sustave prilagoditi praktičnom djelovanju na digitalnom tržištu. Ono što nam je nepoznato nam je i nerazumljivo; svi čuju završni produkt pjesmu, koji se sastoji od glazbe i teksta, međutim iza svega stoji proces koji se gradio desetljećima kako bi glazbeni izričaj svih naših glazbenika bio prezentiran na najbolji mogući način. Nadam se da će ovaj panel pokazati kolika je motivacija i želja za poboljšanjem cjelovitog procesa bitna za sve nas u glazbenoj industriji, kako bi u konačnici svi mogli uživati u jednoj stvari zbog koje smo svi ovdje okupljeni: glazbi.

LUDVIG WERNER – direktor švedskog ogranka Svjetske diskografske federacije (IFPI)

Čini se kako hrvatska opcija odstupa od principa koje je uspostavila DSM Direktiva.

Članak 26 DSM Direktive spominje kako će se ova Direktiva primjenjivati na sva djela i druge predmete zaštićene nacionalnim zakonima o autorskom pravu na dan ili nakon 7. lipnja 2021. Članak 306, stavak 5 vašeg novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima je u suprotnosti s time, jer propisuje da se ugovori o korištenju umjetničkih izvedbi sklopljenih između izvođača i proizvođača fonograma prije stupanja na snagu ovog Zakona moraju uskladiti s odredbama novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

Iako ova odluka, na prvi pogled, izgleda povoljno za izvođače, pitanje je zašto hrvatski zakonodavac prebacuje prava natrag na izvođače u slučaju da ugovori nisu zaključeni na takav način, nego nameće između kolektivnu organizaciju.

Prije implementacije Direktive u švedski zakon, naš zakonodavac je odlučio napraviti analizu različitih rješenja koje smo predložili.

Smatram kako bi bilo od pomoći da je hrvatski zakonodavac učinio isto kako bi osigurao da rješenje koje je osmislio pozitivno utječe kako na izvođače, tako i na tržište.

 

*********************************INTERMEZZO**********************************