Hvalite me, usta moja!

Ovu kolumnu posvetit ću onako samodopadno samom sebi te egoistično i uobraženo započeti samohvalom, točnije s 4 samohvale, a onda slijedi poanta!

Samohvala broj 1)
Točim piće na šanku kad ulazi četveročlana obitelj, pamtim ih kao pristojne i ljubazne goste. Stariji sin dolazi po mene na šank i traži da im se pridružim na ulazu. Kako je moj posao i inače bio doček i smještaj gostiju vjerovao sam da očekuju to no zapravo su mi svi zajedno htjeli uručiti poklon. Pogledao sam ne shvaćajući no uz širok osmijeh samo su rekli: “Vjerujte, zaslužili ste! Uljepšali ste nam dane ovdje!”

Samohvala broj 2)
Gužva kao i svakog dana. Stojim za kasom usput dodajući tražena pića i u jednom trenutku iza šanka mi uleti dječačić i zagrli me! Roditelji su ga odmah pozvali natrag, no on je samo podigao pogled, smiješio se i zagrlio još jače. Autističan dječak, samo je osjetio neku pozitivnu vibru i htio to pokazati na svoj način!

Samohvala broj 3)
S jedne strane red za sladoled, s druge strane red za hranu, na sreću danas nije gužva, jučer je bila ludnica. Sa strane stoji jedan gost, pokušavam usput ga uslužiti ali mahne rukom da će sačekati. Riješim oba dva reda pa mu se ponovo obratim, a on me doslovno šokira rečenicom: “Jako dobro plešete!”, a zatim objasni: “Dobro Vam ide ples od sladoleda na šank i nazad!”
“Ah, nije ovo neka gužva sada…” počnem odgovarati, a on će odmah:
“Znam, vidio sam Vas jučer! Svaka Vam čast, treba to znati plesati non-stop s jedne gužve na drugu, s osmijehom, bez zbunjivanja i zastajkivanja! Samo to sam Vam htio reći!”

Samohvala broj 4)
Gospođa plaća piće. Već je dala točan iznos no i dalje prevrće po novčaniku.
“Gospođo, u redu je, dali ste mi dobar iznos!” – govorim joj no ona uzvraća uz širok osmijeh:
“Znam, želim Vam ostaviti i za irish cappuccino dok budete snimali novi TikTok! Uvijek me nasmijete i uljepšate mi dan!”

Sve ove pohvale bile su u zadnjih par dana i izuzetno su mi važne! Zašto?
Zato što su me podsjetile da vrijedim, da sam dobar u svom poslu i da su gosti najbolja ocjena za svakog konobara!
Trebalo mi je ovako nešto pogotovo jer mi je ovo bila jedna od napornijih sezona, tko zna možda i zbog godina, možda zbog nekih drugih elemenata ali iscrpila me. Toliko da sam nedavno čak posumnjao u sebe, u kvalitetu svog rada, u opravdanost nekih mojih postupaka. U ponedjeljak idem na godišnji odmor, puna dva tjedna mora (treba oženiti djevojku s mora da imaš kud na godišnji!) i punjenje baterija, ali odlazim svjestan da se nisam pogoršao, da nisam loš i da dajem kvalitetu pa je logično i da oko sebe očekujem kvalitetu.
Jer ja svoj posao ne odrađujem, ja ga živim i doživljavam emotivno!
Hvala gostima ne samo na pohvalama nego što su me podsjetili koliko dajem i koliko vrijedim i što su mi vratili samopuzdanje!

*********************************INTERMEZZO**********************************