I opet su djeca žrtve uhljebničkog nemara, no nama to i nadalje ne smeta
Pismo Ane Vujnović odgovornima što je njeno dijete prvašić doživjelo traumu prvi dan škole:
Hoce li ovo pismo doci do odgovornih??
…Elena je danas ostala sama.
U dvorani “njezine” osnovne skole. U novoj odjeci, sa novom torbom. U nevjerici, panici i suzama.
Zbog vas.
Cijelo jutro, a i proteklih nekoliko tjedana, Elena iscekuje prvi dan skole. Prvasica je. Nervozna je, u iscekivanju ali strpljiva. Kaze, obuci ce haljinu. Kaze, upoznati ce uciteljicu. U njezinoj posebnoj glavici, vjerojatno u liku princeze ili dobre vile. Kaze, dobiti ce knjige i raspored. Kaze, ja sam velika cura. I ici cu u skolu. Ponos, sreca, iscekivanje..
….Elena je danas ostala sama.
U velikoj dvorani nakon priredbe dobrodošlice (“djecica pjevaju meni, mama??”) i prozivanja prvasica od svojih uciteljica. Cekala je strpljivo da se prozovu sva djeca, cekala je svoje ime, cekala je da se i ona ustane i otrci svojoj uciteljici. Ali nije docekala.
Elena je danas ostala sama.
Sa svojim posebnim potrebama i sa svojim teskocama iz skupine 7 (3,4,6), podskupina 3.1.1., 3.1.2.,3.1.4.,4.2,6.6,6.7…..
I sa odlukom Gradskog ureda za obrazovanje kojom su odlucili da ce pohađati tu skolu gdje sada stoji sama, u velikoj dvorani, sa novom rozom torbom na leptirice i panikom u malom srcu i glavici.
Nismo docekali da ju ispratimo u razred sa ponosom i suzama srece u ocima kao ostali roditelji. Mama, tata, veliki braco, baka i deda. Docekali smo upitni pogled rukovodstva skole koje pojma nije imalo tko smo, odakle smo i sto radimo ovdje. Pregledavsi moje papire koje nikada nisu dobili od Gradskog ureda, zakljucili su da osim sto nemaju mjesta, nemaju niti program koji je primjeren za Elenu. A Gradski je odlucio da ce ici u bas tu skolu. Ne u onu u koju ide braco, također dijete sa posebnim potrebama, nego bas tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Skola koja NEMA program za njezin tip teskoca.
Elena je danas ostala sama.
Potpuno i apsolutno, napustena i zaboravljena od ljudi i sistema, dijete sa posebnim potrebama za koje nitko ovdje nije cuo, za koje nema mjesta na prvi dan skole, za koje nema programa u glavnom gradu Lijepe nase.
Ravnatelj je bespomocan. Nije on kriv.. Ta tek je danas, od mene, saznao za to Rijesenje.
Nema novaca, kazu. Nema ljudi.. Nema prostora.. Odluka Grada je da u posebnom odjeljenju neke skole za djecu sa posebnim potrebama moze biti max 5 ucenika. A onda ti isti ljudi upisu 8 ucenika. Ali novca za pregraditi i napraviti jos jedan mali razred-nema.
Nema financija? Ja bih rekla NEMA FINANCIJSKOG INTERESA.. Jer, koliko novaca je potrebno da bi se jedan razred u koji stane 25 djece pregradio u dva za po 5 ucenika? Ne treba biti matematicar, zimus smo pregrađivali sobe sa 7m knaufa. 3.500kn. TRI I POL TISUCE KUNA!! Koliko kosta nova fontana u gradu? Koliko premjestanje kipova? Koliko sve nebuloze i apsurdi u gradskoj raspodjeli NASIH novaca?? TRI I POL TISUCE KUNA?? Naravno da treba jos i zaposliti i ljude, opremiti razred, veliki je to trosak kad se sve zbroji.. Cak pola novog auta iz apsurdnog voznog parka nasih politicara.. Ako i toliko..
Elena je danas ostala sama.
Zbog vas. Zbog apsurda naseg Grada, nase Drzave.
Koliko vrijedi slomljeno sedmogodisnje srce? Koliko kosta svaka ogromna suza koja se skotrljala niz najdraze obraze? Koliko procjenjujete roditeljsku nemoc i bespomocnost dok moraju kceri pogledati u oci i lagati, lagati najbolje sto znaju zasto nema ni razreda, ni uciteljice, ni knjiga ni rasporeda za nju?? Koliko kosta??? Recite, jebem vam grad i drzavu, recite pa da prodam bubreg da platim, samo da joj ne moram pogledati u oci u ovom trenu!!
Nakon sto su joj unistili zdravlje i napravili je ovakvom bez ikakve isprike i preuzimanja odgovornosti, nakon svih pogresnih dijagnoza i dvije sepse sa kilu i osamsto u rodilistu sa dva tjedna zbog necijih prljavih ruku, nakon zivotinjske borbe ovih sedam godina uz pomoc divnih pojedinaca u Centru i u vrticu, koji su, zahvaljujuci vama sramotno placeni za doslovno spasavanje zivota cijelim obiteljima, recite, koja je cijena ovih njezinih suza ocaja??
Elena je danas ostala sama.
Napustena i zaboravljena jer je dijete sa posebnim potrebama.
Sram vas bilo, tko god da je odgovoran za to. Sram vas bilo zbog 3.500kn, zbog fontana, zbog uhljeba, zbog apsolutne apatije i gledanja samo svoje guzice, zbog razbacivanja naseg i svetkom i petkom krvavo zarađenog novca na sve osim na ono sto je bitno. Sram vas bilo zbog razdvajanja i rasturanja obitelji jer ljudi odlaze odavde zbog vasih zakona..
Elena je danas ostala sama.
Voljela bih da barem na trenutak vi i vasi najmiliji osjetite ovu nemoc, tugu, razocaranje i paniku koju smo nasa princeza i mi osjetili danas u 14h u jednoj zagrebackoj skoli. Samo na trenutak da vam se lomi srce u milion ostrih komadica dok gledate te mile oci koje traze rijesenje i utjehu. Samo na tren da i vi ostanete sami. Od srca vam to zelim. Ne zato jer sam zlocesta i zelim osvetu nego zato da vas nesto u zivotu sutne nogom u guzicu i probudi empatiju i odgovornost prema drustvu i građane jer to je vas je.eni posao. Za to ste placeni neusporedivo vise od ovih divnih dusa koje za sramotu od place i na rubu egzistencije zive sa tom djecom ne samo u vrticu i skoli- zive s njima 24 je.ena sata dnevno.. I drze nama roditeljima glavu iznad svih vasih sr.nja, da se ne utopimo do kraja. Da ne odustanemo od borbe sa cudovistima u foteljama i njihovom politikom i sistemom. U Lijepoj nasoj…
Elena je danas ostala sama.
Ali samo na trenutak. Onaj trenutak kada je majka gotovo pala na koljena skoro porazena uzasom u princezinim ocima. Ali necete. I ovaj put, ne znam koji po redu, sakupiti cu svu svoju snagu koju imam, a imam ju zahvaljujuci dvanaestogodisnjoj borbi sa vasim sistemom, i okrenuti cu nebo i zemlju da zastitim svoje dijete od vase nepravde i apsurda. Ponovno. Jer vrlo slicnu dramu prolazili smo i sa sinom prije koju godinu. On je sada peti razred a vi ste mu odlucili nakon cetiri godine ukinuti asistenta. I to bas na ovakvom prelazu iz razreda sa uciteljicom u razred gdje ima 11 profesora. Sa svim svojim potvrđenim dijagnozama i poteskocama koje su prema vama, ocito, nestale preko ljeta. E pa nisu. Ali to po vama vjerojatno nije tolika drama kada ste mu sestru ostavili i bez skole i bez razreda i bez uciteljice. Pa sta je onda drama ostati bez asistenta..?
Elena nece ostati sama.
Kunem vam se, dokle god ima snage u meni, nece ostati sama.
A vama, koji ste odgovorni za ovu traumu, zelim da vam se vrati sve sto ste zasluzili i priustili nama. Svim roditeljima djece sa posebnim potrebama.
Lp,
Ana Vujnovic
UPDATE ZA SVE KOJI PITAJU ZA KORAKE KOJI SU PREDHODILI OVOME DANU:
predali smo papire i prije vremena. Cekali smo odluku Gradskog u koju ce ju skolu staviti i po kojem programu. Prva komisija 13.07. nije nista odlucila jer maticna skola nije predala ispravne papire. Druga komisija 23.08. donosi rijesenje i na moj poziv kazu da su obavijestili i skolu. Navodno greskom pripravnice ipak nisu.
Ja sam rijesenje dobila u petak 31.08. popodne.
Sve ovo napisano je komunicirano telefonom kroz lipanj, srpanj i kolovoz.
Ministrica Blaženka Divjak reagirala je preko Facebooka:
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
