“Predsjednica naše Udruge velika je vjernica i smatra da je potrebno organizirati duhovne sadržaje za naše članove”
Prema 10. statističkom prikazu Ministarstva uprave na dan 31.03.2018. u Hrvatskoj su postojale 52234 udruge. Mnogi tvrde da su udruge nepotrebne i da samo troše novac iz državnog, regionalnog ili lokalnog proračuna što nije točno. Dapače, udruge su vrlo potrebne za udruživanje građana radi lakšeg ostvarivanja nekih ciljeva koji su specifični za svaku udrugu. Istina je da nesumnjivo ima previše udruga jer u određenim kategorijama udruga postoji tendencija da se kod svakog neslaganja, kao i kod političkih stranaka, osniva nova udruga s istim namjerama i ciljevima, ali s još jednim vodstvom pa tako dolazi do tzv. dupliciranja udruga.
Činjenica je da su često neke inicijative ili grupe građana jednostavno prisiljene da se udruže u udrugu jer im za ostvarivanje ciljeva trebaju financijska sredstva koja mogu dobiti samo kao pravne osobe, ali isto tako mogu postići svoje ciljeve samo kao pravne osobe, jer ako nastupite kao fizička osoba mnogi vas ne uzimaju zaozbiljno i ne žele vam posvetiti minutu-dvije da uopće saslušaju vaš prijedlog/problem/zahtjev/kritiku, a kamoli da reagiraju. Pečat je pečat koji mnogi uhljebi još uvijek traže jer ne znaju ono što bi po svojoj dužnosti morali znati, a to je recimo donošenje Zakona o izmjeni Zakona o udrugama u srpnju 2017. godine kojim pečat za udruge više nije potreban da se udrugama olakša djelovanje i smanje financijski izdaci.
Vjerujte da mnoge male i manje udruge često mnogo financijskih izdataka ne bi mogle financirati da njihovi članovi mimo članarine i donacija sami ne plaćaju iz svog džepa. Isto tako je, na žalost, činjenica da ima vodstva nekih udruga koje su pod direktnom paskom državnih, regionalnih ili lokalnih vlasti, a troše novce nenamjenski. I nekažnjeno. No mene je na današnju kolumnu potaknulo jedno drugo pitanje u vezi udruga, a to je: ima li diskriminacije u učlanjenju u udruge ili među članovima nekih udruga? I to konkretno ima li vjerske diskriminacije?
Meni je razumljivo da neka vjerska udruga traži (i dobiva) financije za odlazak na hodočašća, mise i da im izvještaji o radu budu vezani uz vjerske aktivnosti, ali mi zaista nije jasno kako udruga koja je udruga recimo osoba s nekim zdravstvenim problemima ili komplikacijama i osnovana je s ciljem lakše socijalizacije i pomoći u svakodnevnom životu dobiva i troši financijska sredstva na vjerske pohode i obrede. Recimo i da su ti vjerski obredi neki oblik socijalizacije članova, ali kako skoro svaka aktivnost udruge može biti vezana uz vjerski obred? I sad me zanima da li su svi članovi dobrovoljno u tome ili na neki način prisiljeni jer im je predsjednik/ca udruge izrazito vjerski nastrojen/a? Primaju li te udruge članove ateiste ili drugih ispovijesti osim katoličke? Ako da, nisu li oni zakinuti jer se dio sredstava troši na vjerske obrede koji njima ništa ne znače? Ako ne, znači li to da treba osnovati novu udrugu za pomoć takvim osobama? I bi li onda takva udruga u svom Statutu trebala imati naznačeno da prima samo katolike? Recimo imamo neku osobu koja nije katolik i oboljela je od neke teške bolesti, smije li se i može li se ta osoba učlaniti u tu udrugu osoba s tom teškom bolesti da si olakša život?
Da skratim priču, mislim da udruga koja je osnovana za pomoć osobama s određenim poteškoćama nikako se, ni u prvom redu ni pretežno, ne bi smjela hvaliti vjerskim akcijama i ni u ludilu joj vjerski obred ne bi smio biti primarni cilj!
Vaš Konobar s olovkom!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
