Ja sam koji jesam
Ovih dana sam igrom slučaja bio u nekoliko većih trgovačkih centara, sa više odjela, tu u Čakovcu i u Zagrebu. I dok ovdje u Čakovcu kupovina već ide rutinski, u Zagrebu sam malo i razgledavao unaokolo, jer sam u nekim tim trgovačkim središtima prvi put. Nije baš da sam htio razgledavati, ali žena je bila sa mnom. I dok je ona razgledavala ponudu robe, ja sam uočio neke druge detalje, nalik na sljedećoj slici:
Jeste li i vi već primijetili one neke likove/likice koje stoje ili kod blagajni ili na nekom strateškom mjestu gdje imaju širi pogled na okolinu, u stojećem stavu koji podsjeća na spremnost u niskom startu: gornje dio blago nagnut naprijed, stražnjica malo isturena, u ruci grčevito drže mobitel i zvjeraju okolo. Nekad znaju naglo krenuti, kao grabežljivac u napadu na plijen, doći do svoje žrtve, što je redovito neki zaposlenik, nešto mu žustro izgovoriti i pri tome mlatarati rukama i dalje grčevito držeći mobitel u ruci. Nakon što su izrecitirali tiradu, slavodobitno pogledaju oko sebe i onda… E onda imamo tri opcije:
- ili se vrate u svoj office jer ih je trenutno izvršena radnja izmorila i moraju odmoriti
- ili pronalaze drugu osmatračnicu jer im se još ne vraća na igru solitaire, po našem pasijans
- ili naprave pobjednički krug po svom teritoriju jedva se susprežući da ga obilježe kao pravi grabežljivci
Prosto je nevjerojatno kako visoki menagment tih kompanija/tvrtki/poduzeća/korporacija ponekad ulažu u team building najniže radne snage, u team building visokog menagmenta, a preskoče najkritičniju točku, taj neki, nazovimo to niži menagment, koji najbolje ilustrira onu narodnu : daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakva je osoba.
Za njih ne postoje kupci, za njih ne postoje mušterije, nemaju oni vremena za to. Oni su tu da pokažu ovima stepenicu niže da su došli do tog visokog položaja svojim nesebičnim radom i zalaganjem bez grešaka.
Njima se takve greške nikad nisu dogodile jer su oni prirodno sposobni, nadareni i zato su unaprijeđeni, shvatite to vi obični smrtnici!
I taj dan je moja žena poštovala moj izbor: obavili smo shopping u trgovinama gdje nije bilo goniča robova. A vi, veliki biznismeni, razmislite malo: ako vam je svaki kupac bitan, zašto ste si dozvolili da izgubite mene? I koliko takvih “mene” si možete (i smijete) dozvoliti?
