Jesu li ljubaznost i poniznost jedno te isto?

Može se reći da je ljeto počelo, jer je škola završila.
Maturanti završavaju svoje maturantske izazove, započinju maturalna putovanja, odrađuje se praktična nastava, odrasli čekaju kad će konačno godišnji odmor, pa makar i bez K-15, dio populacije je mislima, manji dio njih i tijelom u Francuskoj na Europskom nogometnom prvenstvu, a sve generacije zajedno čekaju početak Ljeta u gradu Zrinskih, koje ove godine po meni ima posebno dobar i raznovrstan program, a ne samo nekoliko suhoparnih koncerata zvijezda koja su se ugasile.
A tu je, naravno, i nova informativna emisija na HRT-u, u kojoj gatare previđaju koeficijente na kladionicama hoće li Vlada pasti ili neće.
Poneki, kad su došli do kraja slijepe ulice, daju i ostavke. Bilo bi bolje da daju natrag ono što su pokrali.

No, nećemo i opet o političarima, danas malo misli o čovjeku, o pravim ljudima.
Jedna od mojih perverzija ljeti je sjedenje na terasi i promatranje prolaznika, njihovo ubrzano ili polagano kretanje, izrazi lica koja ponekad otvoreno pokazuju sve vrste osjećaja, od boli do sreće.
Svaki taj prolaznik ima neku svoju životnu priču, sasvim sigurno i poneku tajnu.
Ono što odmah možeš uočiti je i tko je radnik, tko muku muči sa svakodnevnim životom, a tko su mamini i tatini sineki i kćerkice, tko se oženio iz ljubavi, a tko je izračunao što sve dobiva ženidbom, odnosno, udajom.
Da se vidjeti i koji roditelji i djeca se vole, a koji kupuju ljubav i mir za kavicu novcem i poklonima.
Lijepo je vidjeti ljude koji poštuju i cijene ljude oko sebe, a muka je i pogledati, a kamoli biti u kontaktu s osobama koje misle da se cijeli svijet vrti oko njih i sve je podložno njima.
I tu si postavljam pitanje, koliko su ti ljudi mizerni i jadni i usamljeni kad to što je neko ljubazan prema njima oni si tumače kao znak neke njihove moći?
Novcem se zaista puno toga može kupiti, i dobro je imati ga, i novcem možeš kupiti sve i liječiti sve.

Osim poštovanja i usamljenosti!