Josip Broz Tito : 40 godina od smrti

Josip Broz Tito se obično uzima kao personifikacija društveno – političkog sustava koji je egzistirao od 1945. do početka 1990-ih.
Tito je svakako bio ključna figura i najjača karika tog sustava.
Ali, ne i jedina.
Taj sustav, sa svim svojim dobrim i lošim stranama, ne bi funkcionirao da nije postojao odlično organiziran upravljački aparat, kojeg su činili i pojedinci čija se imena uglavnom ne spominju u kontekstu totalitarizma i komunističke represije kao npr. istaknute slovenski komunisti Edvard Kardelj, Sergej i Boris Kraigher, te Stane Kavčič.
Radi se o funkcionarima, koji su obnašanjem visokih političkih dužnosti u Sloveniji i Jugoslaviji sigurno suodgovorni za ono što se događalo u socijalističkom periodu.
Je li npr po današnjem poimanju demokracije država Vatikan demokratska država?
Možemo li papu, koji se bira za doživotnog vladara s gotovo apsolutnom izvršnom i zakonodavnom vlašću, nazvati diktatorom?
Ili, da ne idemo iz vlastitog dvorišta.
Jesu li svi postupci demokratski izabranog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana od prije desetak godina bili u skladu s današnjim poimanjem demokracije? Možemo li njegovu odluku da ne prihvati volju većine birača, te u četiri navrata odbije potvrditi gradonačelnika Zagreba koji nije bio po njegovoj volji, okarakterizirati kao demokratski ili autokratski postupak.
U socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo parlamentarne demokracije i višestranačja, postojala je kategorija političkih zatvorenika, građani nisu bili u potpunosti slobodni izražavati svoje stavove.
Međutim, bilo je i dobrih strana koje je život u Titovoj Jugoslaviji nudio.

Prije svega, treba uzeti u obzir da je u usporedbi sa situacijom prije Drugog svjetskog rata život u socijalističkoj Jugoslaviji za većinu stanovnika bio daleko bolji nego što je to bio ikad prije.

Jugoslavija je nastojala biti socijalna država u kojoj će stanovnici osjećati visok stupanj sigurnosti, kako po pitanju zapošljavanja, tako i obrazovanja, zdravstvene zaštite itd.
I u tome je velikim dijelom i uspjela.
To nikako ne znači da je i u tim segmentima sve bilo idealno.
Bilo je nezaposlenih, plaće su bile male, država je bila u dugovima.
Ali, kada na te probleme gledamo očima današnjeg stanovnika Hrvatske, onda se oni ipak čine smiješnima.
Na kraju, Tita i njegovu „diktaturu“ treba promatrati i kroz položaj Jugoslavije na međunarodnoj političkoj sceni.
Ugled te zemlje u svijetu, pa tako i među zapadnim demokracijama, bio je neraskidivo povezan s likom i djelom Josipa Broza Tita.
Dok su spomenutim i brojnim drugim nespomenutim diktatorima bila zatvorena vrata kabineta većine demokratski izabranih državnika, Tito je u njima bio rado viđen gost.
Istovremeno, Tito je svojom aktivnošću tijekom Drugog svjetskog rata izgradio karizmu jednog od najuglednijih svjetskih boraca protiv fašizma.
Osim što je stvorio državu koja će iz rata izaći kao pobjednik, uspio je prekinuti bratoubilački rat, te osigurati nekoliko desetljeća mirnog suživota jugoslavenskih naroda.
Neprekidno zalaganje za očuvanjem mira u svijetu i naposljetku vodeća uloga u nastanku i opstanku Pokreta nesvrstanih, pozicionirali su Tita kao jednu od utjecajnijih i uglednijih ličnosti druge polovice 20. stoljeća.

On pripada rijetkoj skupini političara čije se mišljenje uvažavalo u Moskvi, Washingtonu, ali i u Vatikanu.

Uz sve svoje mane i pogreške, Josip Broz je, gledajući generalno i globalno, bez konkurencije najpoznatija povijesna ličnost s ovih prostora.
U toj ga ulozi nitko u skoroj budućnosti neće preteći.

Nije trpio konkurenciju, niti neistomišljenike.
Međutim Bleiburg i Goli Otok nisu najbolja, a pogotovo ne jedina ilustracija njegovog odnosa prema onima s kojima se nije slagao.
I jedan i drugi događaj treba sagledati kao dio šire „priče“.
Bleiburg, bez obzira na stradanja (i) nedužnih ljudi, nije nešto što se može i smije promatrati kao izdvojeni događaj.

Radi se o završetku četiri godine dugog krvavog ratovanja, u okviru kojeg događaji poput Bleiburga predstavljaju više pravilo nego izuzetak.Ne treba zanemariti ni činjenicu da su ustaške jedinice do posljednjeg trenutka pružale oružani otpor, unatoč tome što je u tom trenutku već i nacistička Njemačka kapitulirala.
Bilo je tu naravno i osvete za nedužne žrtve, koje su ustaše, četnici i ostali „domaći izdajnici“ zvjerski mučili i ubijali u periodu 1941–1945.

Sve to ne može predstavljati opravdanje za kaos koji je uslijedio nakon završetka rata, ali je nužno za dobivanje što potpunije slike.

Goli Otok je vjerojatno najveća sramota socijalističke Jugoslavije.
Bio je to tipičan staljinistički obračun sa staljinistima.
Dok je npr. Hebrang zbog drugačijeg mišljenja ubijen, Đilas zbog kritike stanja u zemlji zatvoren, Ranković je nakon optužbi za prisluškivanje Tita svoju kaznu odrađivao u vili u Dubrovniku.
Situacija se po tom pitanju 1970-ih još više popravlja.
Iako smijenjeni s ozbiljnim optužbama za podupiranje nacionalizma i narušavanje integriteta jugoslavenske federacije, hrvatski politički prvaci poput Savke Dabčević – Kučar, Mike Tripala, Pere Pirkera i ostalih nisu završili u zatvoru niti na cesti.
Slično je bilo i u slučaju srbijanskog rukovodstva predvođenog Markom Nikezićem i Latinkom Perović.

Pad broja političkih zatvorenika tijekom više od četiri desetljeća postojanja socijalističke Jugoslavije, nažalost ne znači i da se ta zemlja ikada odrekla represije prema (političkim) neistomišljenicima.

Tito je bio uvjereni antifašist, ali i uvjereni komunist.
Ali, ono o čemu se u hrvatskoj javnosti često na politikanski način raspravlja odnosi se na dilemu može li se hrvatski antifašizam odijeliti od komunizma?

Odgovor je – da, naravno!

Većina sudionika Drugog svjetskog rata nije uzela oružje u ruke zato što im je to naredila Komunistička partija.
Njihovi motivi bili su različite prirode.
U Istri i Dalmaciji radilo se o otporu talijanskom okupatoru i njihovim zvjerstvima, na Baniji i Kordunu ustaškom teroru, u Bosni i Hercegovini četničkim zločinima itd.

Josip Broz Tito je prije svega bio kompleksna ličnost.
Činjenica je da je vladao skoro četrdeset godina i da se to razdoblje ne može ocijeniti na jedan način.
Kao i svaki državnik, i Tito ima i pluseve i minuse, ima svoje dobre, ali i loše strane

Činjenica je da Josip Broz Tito na ove prostore donio mir nakon velikih i užasnih ratnih strahota.
S druge strane, uspostavio je ekonomsku stabilnost i činjenica je da su narodi na prostorima Jugoslavije nakon toga živjeli puno bolje nego što je to bio slučaj prije Tita.
Jugoslavija je postala svjetska sila, cijenja zemlja u svim dijelovima svijeta.
Tita su, a što je posebno zanimljivo, cijenili i Pape, i američki predsjednik, i ruski predsjednik.
O njegovom utjecaju i ugledu u Africi, primjerice, ne treba ni govoriti

U Hrvatskoj mu se na teret stavlja Bleiburg (iako su slučajevi ratnih osveta prisutni u gotovo svim ratovima, no to ne opravdava zločin).

Dakle, Josip Broz Tito je kompleksna ličnost čiju ulogu treba gledati u kontekstu vremena i čije je vladanje obilježeno dobrim i lošim potezima.

Pouzdan magazin „Time“ u svom članku od 18.5.1980. navodi da je njegovoj sahrani prisustvovalo službenih 123 delegacije država od čega 4 kralja, 32 predsjednika i drugih čelnika država, 22 premijera te preko 100 predstavnika komunističkih ili radničkih partija“

Na čelu državnih izaslanstava bilo je 38 šefova država među kojima su bili i Leonid Iljič Brežnjev, Indira Gandhi, Margaret Thatcher, Sandro Pertinni, Keneth Kaunda, Sadam Husein, Hans Dietrich Genscher, Todor Živkov, Nikolae Ceausescu, Hua Kua Feng, kao i četiri kralja, prinčevi i članovi kraljevskih obitelji.
Vatikan je poslao čak dva izaslanika.

Titov sprovod je bez sumnje imao važno mjesto u svjetskoj povijesti jer je na jednom mjestu okupio važne ljude koji se nikad i nigdje drugdje nisu vidjeli uživo, a njegov grob i danas je prava atrakcija.

Od 1980. godine Kuću cvijeća je, po službenim podacima, posjetilo više od 20!milijuna ljudi, a tijekom cijele godine najbrojniji su turisti iz zapadne Europe, Amerike, Kine i Japana.

Dijelove tekstova Hrvoja Klasića objedinio Dubravko Lepušić

[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]