Jučer u 16:20…

… je moja starija kćer otputovala u Zagreb!

Velika stvar, reći ćete vi!

E pa, velika je stvar! Otputovala je u Zagreb studirati. I opet ćete reći: pa što, studiraju i drugi, otputovali su i puno dalje na studiranje! Istina, jesu! No nije stvar u tome, stvar je u tome što je jučer u 16:20 ona najvjerojatnije napustila roditeljski dom – za stalno!

Slijedi joj 5 godina studiranja, u nekim prijašnjim razgovorima već je bilo govora o tome kako ne razmišlja baš previše da se poslije završetka studija vrati u rodni grad.

Toliko puta sam razmišljao kako će to izgledati jednog dana kada mi kćeri napuste dom. Smijao sam se onim humorističnim serijama koje se smiju na račun toga kad će djeca konačno jednom na studij da ostanu roditelji sami, ili onim obiteljskim filmovima dok roditelji prate djecu na sveučilište i gledaju kako su se smjestili u novom prebivalištu.

I tako, jučer je njen dečko došao autom po nju da je odvede na željeznički kolodvor, nisam čak trebao nositi ni kufer do auta. Malo smo petljali oko prtljage, pretumbavali stvari iz jednog kufera u drugi da sve stane, da bude lakše kasnije prijelaz na tramvaj, pozdravili se, i oni su otišli. A žena i ja smo otišli dalje gledati televiziju.

I gledaš TV, i onako usput, padne ti na pamet, Bože, pa ona je otišla, ono zauvijek, mislim, doći će na pokoji vikend, preko ljeta, ali zapravo od danas više ne živi doma. I sjetiš se da si razmišljao o tome, i nastojiš utvrditi kakav te osjećaj obuzeo, i dolaziš do zaključka da je najbolje sve prespavati, jutro je pametnije od večeri!

I danas nastojim utvrditi kako se osjećam, i dolazim do zaključka: smireno! Znao sam da će ići studirati, znam da je pametna, razumna, snalažljiva, i da sam i do sada imao puno povjerenja u nju, a imam ga i dalje. I shvatio da je to samo jedan normalan i logičan korak u životu!
I zato kćeri, uspješno studiranje i sretan život!