Jutro poslije prospavane noći
HDZ je relativni pobjednik ovih izbora.
U civiliziranim i kulturnim zemljama običaj je čestitati pobjednicima.
No Hrvatska to nije, pa nema ni potrebe za čestitanjem, već samo za realnošću.
A ta je da smo mi Hrvati glup narod. Nakon toliko ponavljanja, toliko krađa, toliko prevara, laži i obmana, i opet ništa nismo naučili i glasamo za one koji nas tjeraju da živimo drugdje, uskraćuju nam plaću za rad, kvalitetno obrazovanje, dostupno zdravstvo, uskraćuju nam život dostojan čovjeka.
A njima itekako odgovara što smo glupi, nema smisla trošiti na obrazovanje, jer samo na taj način ovca ostaje ovca.
Očito još treba puno vode proteći (vrlo uskoro ne više kao prirodno bogatstvo nego privatno vlasništvo) da bi ovaj narod nešto naučio.
Treba još nekoliko generacija umrijeti (ma koliko to ružno i nehumano zvučalo) da se riješimo ustaša i četnika, a okrenemo čovjeku, radu, prirodi, gospodarstvu, budućnosti.
A mlade generacije odlaze u svijet, a bome i srednje i malo starije. Tu Međimurje ima sreću barem u tome što ti gastarbajteri zarađeno donose i ulažu natrag u svoje malo Međimurje, uz radne navike zapadnih zemalja. Drugdje domovi onih koji su otišli ostaju prazni i vrlo brzo i zapušteni.
No sve dok nam kriminalci ulaze u Sabor i Vladu, primatelji mita budu birani za ustavne suce, zakoni i sudstvo imali dvostruka mjerila, veze i poznanstva budu iznad stručnosti i sposobnosti, čast i moral političara niži nego u svodnika, Hrvatskoj nema budućnosti. U najboljem slučaju tapkanje na mjestu, ali izvjesnije je vraćanje u prošlost.
Hrvatskoj izgleda treba događanje naroda, no taj narod tek 25 godina luta pustinjom.