Kako je Štefek odlučio štedjeti

Jučer sam prošetao do grada na svoj irish cappuccino, to mi je već ritual kad imam slobodan dan. Sjedam na terasu Coolturnjaka i surfam laganini po mobitelu. Rasplela se priča oko Beroša, konobarice i tune, a komentar je dala i Capakova zamjenica Mara Bubaševa i rekla  da ako konobarica odbija nositi masku iz zdravstvenih razloga ne bi trebala raditi tamo gdje ima puno kontakata s ljudima. Ne znam ako je to mislila i za konobare, ali ako je  onda molim nek’ mi sredi neki administrativni posao, iskustva imam.

I počnem analizirati koliko je ta korona (ne)opravdano utjecala na naše živote kad se Štefek doslovce sruši na stolac preko mene, zadere se konobaru Daj mi jeno zdeno pivo! i tek onda pita ako ne smeta.

Ovo več tak nejde! – zabrundao je da su ga čuli i oni unutra u Centru za kulturu, Gradskoj knjižnici i slušatelji Radio Čakovca.

Što je sad? – upitah ga znajući da je on teško njurgalo, istina vrlo često opravdano, ali ipak njurgalo.

I krenula je salva:

Još im nisu u firmi vratili plaće na stanje prije korone, a epidemija je gotova i svi nastavljaju živjeti normalno, barem koliko je moguće u Hrvatskoj živjeti normalno. Treba vidjeti što će donijeti jesen i zima, ne smije se opustiti, treba biti štedljiv…

I kako da sad on bude štedljiv, a mora jer ulaz novca i dalje ostaje nizak, a troškovi se povećavaju. Znači, treba neke troškove skresati da bi kućni budžet i obiteljska ekonomija preživjeli, objašnjava mi stručno Štefek.

Na djeci nema više što uštedjeti, već su počeli svi uzrasti nositi odjeću starije generacije, znaju cijene u kineskom dućanu i second hand shopu bolje nego sve susjede zajedno, a jagode i ostalo voće si tako i tako uberu kod susjeda dok ovih nema doma.

Ženi nema šanse da veli da mora štedjeti jer to upravo ona njemu non-stop govori i tjera ga u dućane dok su na akciji životne i kućne potrepštine.

Znači, jedino on mora naći načina da uštedi jer on i donosi doma manje prihoda od planiranih, a dokučio je i kako. Na poslu će pod užinom pojesti više od jedne porcije da uštedi na hrani doma (iako to ponekad zaboravi pa jede još i doma!). Pišat i kakat će ići na poslu čim dođe na posao i prije nego ode s posla tako da uštedi na WC papiru i vodi. Pivo od sada samo ono u plastici od litre (tu će značajno uštedjeti!). Brijanje svaki drugi dan kao i tuširanje (pa Bože mili, nekad su se kupali samo subotom!), jedna košulja će biti dobra i dva dana na poslu (osim ako se baš posebno jako oznoji na poslu), a isto tako i gaće, potkošulja i čarape moraju izdržati bar dva dana.

Viš kak sam ja to se dobro zanaliziral i splaneral? – reče zadovoljno i opet se zadere konobaru: Daj još jeno, ali bole zdeno, tam zemi z kraja frižidera, porini malo to roku nutri!

*********************************INTERMEZZO**********************************