Kako me jedno S učinilo piromanom
Nedavno sam s jednom obitelji bio na jednom malom poučnom izletu. Jedna mama, jedan tata i jedna kći poveli su me da uživo vidim kutak prirode o kojem sam već podosta znao, ali ga nikad nisam posjetio.
Došli smo na odredište, parkiramo automobile (u hlad naravno jer sunce prži danima, pjevušeći u sebi stihove
Padaj kišo, dugo, dugo,
Padaj danju, padaj noću
Ja ne želim ništa drugo
Tebe želim, tebe hoću
mada naravno nitko ne želi da mu na izletu pada kiša) i spremamo se da započnemo pješačenje po divnoj livadi u ljupkoj udolini, oko nas bale sijena koje su ni krive ni dužne zaokupile misli djevojčice s nama…
Ja kao veliki pobornik društvenih mreža i ostalih celebrity aplikacija da cijeli svijet zna gdje sam, zašto sam i s kim sam upitam isplati li mi se upaliti Stravu (Strava je američka internetska usluga za praćenje tjelesne aktivnosti koja uključuje značajke društvenih mreža. Uglavnom se koristi za vožnju bicikla, trčanje i pješačenje pomoću GPS podataka.)
Mama i tata iz obitelji koje me povela na izlet zbunjeno su se pogledali, očito zatečeni pitanjem i u nedoumici što odgovoriti. Mama je pogledom tražila tatu da on odgovori, a tata koji inače ne ostaje lako bez riječi i koji je uvijek spreman dati odgovor ovaj puta se zbunjeno smješkao i nikako da izgovori odgovor, jednostavno DA ili jednostavno NE.
Ima dosta kilometara za pješačenje ili je to mala livada pa neću snimiti dosta kilometraže na Stravi? – nastavim ja, a oni ispuste glasne uzdahe olakšanja!
E sad ja njih zbunjeno pogledam, čemu ti uzdasi olakšanja? Pa samo sam pitao da upalim Stravu ili ne?
I onda mi oni uz smijeh objasne:
Prečuli su ono slovo S u Stravi i čuli pitanje da li da upalim travu ili ne? Znate na koju travu su mislili, naravno! I zato su em bili u čudu što ih ja pitam za pušenje trave em nisu znali što odgovoriti, a da me ne povrijede!
A tek jadna djevojčica!
I ona je prečula ono slovo S (morat ću naučiti parselski jezik, mogao bi mi Harry Potter pomoći pa da razgovjetnije izgovaram to vražje S), a naravno nije ni pomislila na ovu travu na koju su pomislili njeni roditelji već je jadno dijete pomislilo da sam piroman i da hoću zapaliti travu okolo, one bale sijena!
Nakon što su im pali kamena sa srca i nasmijali se pošteno, krenuli smo u osvajanje doline vedrog raspoloženja i puni dobre volje usprkos vrućini.
E Stravo Stravo, luda travo!
*********************************INTERMEZZO**********************************