Kako postati glavna kokoš bez ijednog jaja – epizoda “Pusti snovi”

U jednom zamršenom kokošinjcu, punom iskusnih nesilica jaja koje su poznate po različitim bojama, veličinama i vrstama jaja, pojavi se nova kokoš – kokodačuća i samouvjerena kao da je upravo ona sama izmislila ideju nošenja jaja. Ova nova kokoš došla je s titulom “nadzornica i instruktorica za nošenje jaja.” Naravno, nitko u kokošinjcu nije čuo da je ta kokoš ikada u svom životu snijela i jedno jedino jaje, ali to njoj nije smetalo.

Prvog dana svog „mandata“, započela je neumorno kokodakati, objašnjavajući svim ostalim kokošima da ona sada vodi glavnu riječ. Htjela je uvesti “standardizaciju jaja,” ne shvaćajući da postoje bijela jaja, smeđa jaja, a neke nesilice čak nose i jaja u boji. Što bi rekli, ona je htjela da svi rade isto, da svi izgledaju isto, da svi nesu jaja iste boje, veličine i oblika, kao da je uniformiranost jednako kvaliteti.

A gnijezda? Ah, to su joj bila potpuna misterija! Gnijezda, koja su dolazila u svim oblicima i veličinama, prilagođena svakoj kokoši ponaosob, njoj su izgledala samo kao „nered“ koji treba „organizirati“. Ona nije razumjela da jedno gnijezdo nije odgovarajuće za sve. Neke kokoši su imale duboka gnijezda, neke plitka, neka su bila veća, neka manja, i svako je imalo svoju svrhu. Ali za nju su to bile samo „nepotrebne komplikacije“, pa je odlučila da će uvesti „univerzalna“ gnijezda – i to bez obzira na različite potrebe svake kokoši. Zapravo nije ni razumjela zašto kokoši trebaju gnijezda da nesu jaja ali na to ne može utjecati pa neka tako bude. Za sada.

Što se više trudila komandirati, to se više nalazila u neredu. Zaboravila je čak i gdje su izlazi iz kokošinjca, pa je znala  bespomoćno kokodakati u krug kad bi trebala negdje izaći ili unijeti kakvu novu „pametnu“ ideju. Toliko često je pokušavala da nametne disciplinu i red oko nošenja jaja  da kokoši uopće više nisu obraćale pažnju na nju, kako će kad ova kokodakalica koja nikad nije bila nesilica više sama nije znala koja su pravila sad na snazi: koja su tu bila oduvijek, a koja su nova i nemaju veze sa stvarnošću života u kokošinjcu.

Na kraju, dok je pokušavala sve podrediti svojoj „novoj Sieg Heil viziji“, toliko se iskokodakala da je izgubila glas. Sve što je ostalo bilo je jedno tiho žgrgljanje, koje više nitko nije slušao. Umjesto da postane glavna kokoš, postala je „kokoš bez jaja“ – ona koja nije znala ni snijeti jaje, ni razumjeti kokoši koje su cijeli život to radile. Kokoši su nastavile raditi po svome, a nova nadzornica završila je kao tihi simbol onih koji galame bez razumijevanja, govore bez znanja i žele voditi one čiji posao nikad nisu radili – u loncu.

Tako su i ostale kokoši dobile lekciju: ne treba puno slušati kokoši koje kokodaču najglasnije jer obično  ni ne znaju zašto kokodaču. a ako još k tome preglasno kokodačeš završiš u loncu. Vrlo brzo!

*********************************INTERMEZZO**********************************