Kako prepoznati domaću sarmu

Našao sam pravi i nepogrešivi način kako prepoznati dobru domaću sarmu. Prosinac je, približava se Nova godina i sada je udarno vrijeme za sarmu. Sarmu svojataju svi narodi bivše Juge, pa čak i malo šire i to svojatanje je otišlo toliko daleko da je jedna kvazipolitičarka u svoj recept napisala hrvatska svinjetina i hrvatska junetina.

Pitate se u čemu je greška? Pa greška je u tome što neki ne stavljaju svinjetinu u mljeveno meso za sarmu, bez obzira na nacionalno podrijetlo svinjetine. Znači nije bit dobre sarme u hrvatskoj svinjetini, važno je mljeveno meso.

Naravno da sarma mora biti dobro zamotana pa je možda preporučljivo odrezati zadebljanje na listu kiselog kupusa (jel’ kupus ili zelje, pitanje je sad?). Potrebna je naravno i dobra slanina (čitaj: fini špekec) i treba znati to sve dobro začiniti i skuhati.

I sad dolazimo do glavnog pitanja: kako prepoznati dobru domaću sarmu?
Za nepogrešivo prepoznavanje dobre sarme ovih dana potreban sam vam ja. Evo zašto i kako sam to sasvim slučajno jučer otkrio:

na pauzi sam za obrok uzeo sarmu. Ništa neobično. Pojeo sam je jer mi je bila fina, ali najvažnije jer mi treba energija budući da sam prehlađen pa mi je radna okretnost nešto smanjena. I nakon što sam pojeo sarmu, sat vremena sam se osjećao 100% fit, kao da mi nije ništa. Nakon kasnijeg ponovljenog postupka provjere, rezultat isti. Zdrav  čovjek, ma koja prehlada! I u čemu je tajna? Tajna je u domaćem kiselom zelju koje vrvi vitaminima, posebno onim najpotrebnijim u takvim situacijama – C vitaminom.

Zaključak: da bi pouzdano znali koja je sarma prava domaća treba vam prehlađena osoba!