Kako sam sredio lopuže bez bliskog kontakta
Čudo neviđeno – ono što je nekad bilo normalno dok su još i ljudi bili relativno normalni, sada je bilo iznenađenje nad iznenađenjima: ne samo da je pao snijeg, nego ja padao čak dva dana zaredom. Morate priznati da to prilično opravdava zimsku službu. I taj snijeg zatrpao je dosta toga, osim polja, cesta, staza, krovova kuća, voćki, tragova pljački i lihvarskih ovrha zatrpao je i krovove automobila. No ono što je važno napomenuti jeste da sad morate očistiti snijeg, osim ispred svoje kuće ili ulaza u zgradu i s krova svog limenog ljubimca (ili gutača benzina, whatever) ili vam policija (oni dečki i cure u uniformama) mogu naplatiti nemalu kaznu.
Kod mene ja mali problem što sam ja mali, pardon, niski čovjek, a imam velik, pardon, visok auto (opel agila visok skoro kao ja) i ne mogu baš dosegnuti da očistim cijeli krov auta pa sam danas išao na sreću da ću biti neprimjetan i nitko me neće zaustaviti. Odem do grada, u banku, da platim neke račune, ali mi usfali novaca za jedan mali račun od 55 kuna. Odlučim da ga (i opet) ne platim jer kad neki ne plaćaju milijunske poreze pa nikom ništa nego još dobe lentu primjeran i zaslužan građanin ja se nadam da i sad neće biti nikom ništa. Lenta mi ne treba, tako i tako ne hodam na svečane prijeme da je imam kad staviti.
Hodam ja tako natrag do svog visokog auta, a u trbuhu me napinje. To je kriv onaj zapečeni grah za gablec. Pustio bih Tihomira, no nekako me strah da ne izleti Zvonimir. Pa tiskam i žurim do auta, otključavam (Bože zašto nemam daljinski ključ?!), sjedam u auto i ispuštam gromoglasnu dimnu bombu dostojnu svakog kemijskog pokusa sa sumporom i trulim jajima uz dodatak amonijaka – i spašavam si život, jer…
Znate kako sad banke prodaju tamo nekim agencijama vaš dug od 50 kn koji kod tih agencija naraste za vrijeme gableca na najmanje soma kuna, a ako je bio loš gablec i malo više. E jedna ta agencija je poslala profesionalne utjerivače dugova, originalnog ninđu i nekog heavy bildaša da mi nategnu jaja za 50 kn. I u trenutku kad sam ja sjeo u auto, oni su već bili na stražnjem sjedalu i htjeli mi staviti žicu oko vrata i nož pod grlo. Poklopilo se da u momentu kad su se oni pomaknuli ja sam ispustio onaj gore opisani prdac i oni su pali u duboku nesvijest. Pozitivna stvar u svemu tome je što je od frekvencije prdeža zavibrirao cijeli auto i onaj snijeg s krova auta se sam stropoštao na tlo. Dok sam razmišljao što da napravim s ova dva lopova iza nakupilo se još nešto eksploziva i izazvalo još jednu mirisnu i zvučnu erupciju. Koja me probudila!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
I dok sam otvarao balkona da uđe malo kisika u sobu, zamislio sam se koje je značenje mog sna. Kako mi nikakva Sanjarica nije bila na dohvat ruke pokušao sam sam napraviti analizu. Nedvojbeno je da svi mi imamo zajedničku Vladu, Sabor, sudstvo, inspekcije, poreznu upravu, Finu i još neke agencije za analize analiziranih analiza u anusu analnih anala. One imaju savjetodavni i kazneni karakter i podijelile su područja svojih djelovanja.
Za sve one koji imaju lovu, puno kradu i dužni su poreza k’o Grčka imaju savjetodavni karakter.
Za one koji nemaju ništa, kupuju kruh na dug, rade puno za malo i kasne s plaćanjem računa u iznosu manjem od vrijednosti papira na kojem je račun štampan imaju kazneni karakter.
Znači moj auto je ova država, ona dva zločesta stričeka na zadnjem sjedištu moga auta su te državne službe i agencije, a ja sam narod. I narod bi trebao eksplodirati da se riješi tog pritiska tih lešinara. A onaj snijeg na krovu auta su razni paraziti i uhljebi!
Evo, jednostavno, ne treba Sanjarica, treba samo da ovaj narod konačno jednom složno prdne s efektom!
