Konobar i međimursko ugostiteljstvo u 6 odlomaka

Kao konobaru koji je radio i kao pomoćni radnik i kuhar i šef kuhinje i barmen, odrađujući školske ljetne praznike kod ujaka u restoranu da zaradim za školske knjige može se reći da ugostiteljstvo teče mojim venama. Obožavam svoj posao i ljuti me stav u današnje vrijeme da svaka šuša s dvije ruke i noge može biti konobar. Ugostiteljstvo u Međimurju postoji valjda otkako postoji i Međimurje. Krčme su bile važan sastavni dio života pa tako mnoga naselja objavljujući važne povijesne datume navode i otvaranje prve krčme , župne krčme ili općinske krčme.

A sve ono što je nekad bila hrana na seljačkom stolu danas su omiljene (često i skuplje) delicije u ugostiteljskoj ponudi Međimurja. Nije tajna da konobar obično preporučuje hranu koju i sam najviše voli, a u mom slučaju to su tenfaje i pretepeno. Nekad su domaćice na selu imale samo kiselo vrhnje i ono je glavni sastojak navedenih jela. Tenfaje uz koje najbolje pašu domaći trganci (tijesto od brašna i vode trga se prstima u kipuću vodu) jede se vilicom i nožem i radi se s mesom (piletina, zec, fazan…), a pretepeno se jede žlicom jer je jušno, recimo grah ili krastavci iako u najpoznatijoj međimurskoj pretepenoj juhi ima i mesa z’ tiblice, vjerojatno najpopularnijeg međimurskog gastro specijaliteta. Nema tog Međimurca, ali ni turista koji nije okusio ovu deliciju.

Danas se naravno tradicionalno nadopunjuje modernim pa trgance možete napraviti i kao samostalno jelo i to od heljdinog ili kukuruznog brašna, ali možete i mašti dati na volju što Međimurci i čine. Vole ono što su jeli naši stari, ali pripremljeno tako da se kao kuhari iskažu i naši mladi.

Međimurje ima mnogo svojih originalnih kuharskih recepata pa naravno da se ponekad sa susjedima, uz čašu dobrog vina, potegne rasprava čije je jelo originalno, recimo međimurska ili prekmurska gibanica. Iako je razlika neznatna, ipak su ta dva kraja povijesno vezana i nekad se sasvim sigurno radila po jednom receptu, slojevi maka, sira, oraha i jabuka u prekmurskoj su dupli što naravno (ipak sam je Međimurec) nije originalno kao u međimurskoj gdje su slojevi jednostruki, ali deblji.

Kad sam već spomenuo vina, od nekadašnjeg tuduma, direktora, delanca od kojeg je boljela glava i samog vinara danas su se razvile vrsne obiteljske vinarije koje ubiru svjetske nagrade. Kako se ugostiteljstvo razvija, tako su i vinari shvatili da ne vole svi kiseliš, postoje ljudi koji vole i polusuha, čak slatkasta vina!

U cijeloj toj priči ugostiteljstvo Međimurja usko je vezano s lokalnim poljoprivrednicima, vinarima, pčelarima, mljekarima, voćarima itd. , a priču gostima prezentiraju konobari. I zato konobar ne može biti svaka šuša s dvije ruke i s dvije noge!

*********************************INTERMEZZO**********************************