Konobari bi htjeli da im je veći
Čitam ovih dana neke ankete, tema konobari i konobarski život te pojedini iznose svoja iskustva sa raznolikom lepezom gostiju. Bile objavljenje i neke upute konobara gostima što nikako ne vole kod njih i što nikako ne smiju.
Uglavnom, povremeno se netko sjeti da konobarski život i nije baš tako lak, a niti jednostavan. Naravno da je, kao i sve drugo, i konobarska profesija imala svoju evoluciju, pravila koja su se kroz vrijeme mijenjala, nadopunjavala, iščezavala, rađala nova. Recimo, poslije rata u Njemačkoj konobar nije mogao na svom rajonu imati više od 5 stolova zbog vrlo zanimljivog razloga: da se ne bi obogatio od previše tringelda! Pa neki još i dan-danas misle da je tringeld neko selo u Njemačkoj, a bakšiš gradić u Turskoj.
Još za vrijeme Juge raspravljalo se bi li bilo u redu konobarima priznati benificirani radni staž, no onda još nije Šeks bio toliko utjecajan da bi to prošlo.
Nekadašnji čakovečki Union je imao propisano za de luxe objekte koliko najmanje moraju biti visoki konobari.
No kroz vjeke vjekova konobare je mučio jedan te isti problem: u svim sustavima, sa bilo kojom vladom, kraljevinom, samoupravljanjem, bilo da se radi o običnom bifeu ili de luxe restoranu sa pet petokraka, 99,99% (nije Konzumova cijena ni akcija) konobara je uvijek vapilo za većim.
No pođimo redom.
Kad recimo danas upadne neka Najte nikaj zameriti patrola koja potajno ocjenjuje restorane, gledaju ulaz u restoran, doček konobara, njegovu urednost pa procjenjuju jelovnike, vinske karte, kako je stol postavljen. Poneko pogleda i guzu konobara i sise konobarice, ali to sad nije tema. To uglavnom rade i gosti, osim što neki listaju jelovnik, neki žele preporuku konobara. Poneki će komentirati (čitaj pohvaliti) ako je stol lijepo postavljen, svi će u najblažem slučaju napraviti grimasu ako je stol neuredan.
A znamo kako izgleda lijepo (i pravilno) postavljen stol. Koliko tanjur mora biti od ruba stola, gdje dođe vilica, nož, žlica i koliko njih (neki imaju samo postavu za juhu i glavnu jelo pa preko dodanog pribora za predjelo i desert sve do postava za francuske žabe, japanske tune, afričke ptice, grizlija iz Aljaske i pingvina sa Južnog pola). Tu su onda još naravno i čaše, da li samo za vodu, za vodu i vino, za vodu i posebno za bijelo posebno za crno vino itd. Pa naravno dođe neki cvjetni aranžmanić ili u najboljem slučaju samo neka svijećica.
I kad konobar primi narudžbu, na taj stol donese piće, i zatim hranu prema odabiru gostiju. Naravno da na sredinu stola dođe još i košarica s kruhom odnosno pecivima.
I sada dolazimo do toga zašto konobari žele da imaju veći.
Pa recite vi meni, kad gosti na taj stol nabacaju još mobitele, laptope, ključeve od automobila, torbice, naočale, cigarete, upaljače, novine, dječje igračke, pudere, šminke, pa čak jednom i televizor, koji konobar ne žudi za većim – stolom?
